Možete kupiti najnovije strojeve i opremu i propasti unatoč tome. Ključne su logistika i organizacija poslovanja proizvodnje te njezina povezanost s tržištem, to se ne da kupiti. Ljudski je faktor nezamjenjiv.
Koja su vaša glavna tržišta? – Cedar se posebno dobro pozicionirao na tržištima sjeverne Afrike i Bliskog istoka, u Kini i Japanu. Proteklih nekoliko godina imali naš su promet i dobiti naslov prema stopi od 20-ak posto na godinu. Osim vrhunske kvalitete koju ostvarujemo i isporučujemo u ugovorenim rokovima važno nam je da na tim tržištima nastupamo ne preko talijanskih posrednika, nego izravnim odnosom s provjerjenim kupcima.
Međutim, iako smo zastupljeni i poznati na tim afričkim i azijskim tržištima, problem je bio što zbog dosadašnjih ograničenih kapaciteta nismo mogli zadovoljiti potražnju. Da bismo imali što ponuditi i zadovoljili potražnju, morali smo se upustiti u takvo ulaganje. Ono se što prije mora potpuno iskoristiti da bi donosilo prihod i postiglo očekivane učinke – tako se zatvara taj poslovni krug.
Planirate li buduću djelatnost podignuti na viši stupanj finalne obrade drva, možda na namještaj? – U Hrvatskoj se desetljećima griješi jer se finaliste maltretira nametanjem bavljenja cijelim tehnološkim lancem koji počinje primarnom preradom, što završava kontraproduktivnim učincima. Za takve naopako postavljene odnose kakve imamo u Hrvatskoj ne znaju ni Europa ni svijet. Finalisti u svijetu sve svoje kreativne snage koncentriraju na razvoju proizvoda, dakle i tehnički i u dizajnu, istraživanju tržišta, marketingu, prodajnim metodama te sa svime s time neposredno povezanim poslovima, a u Hrvatskoj finalisti 90 posto poslovnog kapaciteta troše na nabavu trupaca i rješavanje odnosa s Hrvatskim šumama. U svemu tome ostane 10 posto vremena i snage za osnovno poslovanje. Zato imamo takve rezultate finalista, uza samo nekoliko časnih iznimaka.
Koja je alternativa takvim odnosima? – Stvar je jednostavna i logična: prepustiti primarnu proizvodnju tom sektoru koji onda mora napraviti i ponuditi kvalitetne elemente kojima će finaliste opskrbiti vrstom sirovine koja im treba. Samo u tako posloženom sustavu finalisti neće biti opterećeni nepotrebnim troškovima i škartom, imat će unaprijed poznate kalkulacije koje više neće ovisiti o kvaliteti trupaca i tempu njihove isporuke trupaca te onime s čime se bakcu proizvođači na razini primarne obrade. Kad finalist počne proizvodni ciklus od trupca do faze proizvoda koji mu treba za proizvodnju finalnog proizvoda, to u našim uvjetima traje najmanje šest mjeseci. Sve to vrijeme mora se upotrijebiti mnogo više obrtnih sredstava, a znamo kolika je njihova cijena na financijskom tržištu. Uspoređite to samo s automobilskom industrijom: pa ne počinju svi proizvođači automobila od željezne rudače! Treba se usredotočiti na osnovnu djelatnost. Nadam se da će i tržište presložiti te naopako postavljene odnose i uspostaviti model kakav odavno imaju konkurentne države i proizvođači.
Okrene li se domaća industrija prema vama, hoćete li imati kapaciteta i za nju? – Daleki istok dobro je tržište, ali traži količine. Ne možete onamo otići s jednim ili dvama kontejnerima robe i reći da ste ozbiljan dobavljač. Kad onamo budemo mogli slati 150 ili 200 kontejnera robe na mjesec, e, tad ćemo se moći pohvaliti da smo izvoznik i njihov dobavljač. Napravili smo velike pomake i u bogatim arapskim zemljama Zaljeva, k tome su Maroko i Alžir orijentirani na suhu bukvu. Ništa od toga ne možemo ni zamisliti bez kontejnerske isporuke. Dakle, promotrimo li u tom kontekstu svoje ulaganje, jasno je da nam je ona zapravo imperativ želimo li ostati ozbiljan suparnik na svjetskom tržištu. U Vrbovskom će biti najveći takav pogon u regiji, s mjesečnim izlazom od 7000 prostornih metara suhe robe.
