Uлагаči rizičnoga kapitala nanjušili su sigurniju zaradu u ne tako rizičnim B2B jer, primjerice, tehnološki početnici ovise o brojnosti korisnika, a B2B osigurava izravnu zaradu pružanjem usluga tvrtkama startupova, a često ni investitori nemaju preferencu vezano uz jedan ili drugi poslovni model. Oni gledaju mogućnost ostvarivanja brzog rasta i visokog povrata na uloženo zahvaljujući startup-proizvodu ili usluzi koja može ostvariti održivu prednost nad konkurencijom na što više tržišta. B2B je sofisticiraniji i omogućava ulagačima stabilniji pristup pojedinim tržištima ili nišama. Kada B2B startup pronađe kupca za proizvod ili uslugu, ostat će prisutan na tržištu nekoliko godina ili desetljećima. Uspješan B2C proizvod može privući mnoge krajnje kupce, ali već zakratko zahtjevni i pomodni potrošači mogu se okrenuti drugom proizvodu, za što je primjer Nokia. U posljednjih godinu-dvije B2B startupovi postali su hit među ulagačima, po-najviše zahvaljujući uspješnim prvim javnim ponudama dionica (IPO-ima) B2B startupova na tržištu SAD-a, nakon razočaravajućeg vala IPO-a B2C startupova, od kojih je Facebook jedan od poznatijih.
No većina startupova ne uspijeva se održati više od pet godina. B2B startupovi nemaju jasan proizvod ili nišu koji bi se savršeno uklonili u poslovnu strategiju B2B kupca. Ipak, važno je da B2B startup može imati prilagodljiv proces i da se može lako proširiti na nove kupce i druga tržišta u istoj ili sličnoj tržišnoj niši.
U Hrvatskoj su B2B startupovi sve brojniji, često u naprednijoj fazi razvoja i uspješniji u privlačenju ulagača od B2C. Marović ističe agroNode, Carsbook, Codeanywhere, DefenseCode, Fieldpod, Find.hr, Hungr.io, Hypersphere, Mediatoolkit, Monolith, Once Football, Publiconn, Qualia, Salespod, SocialBrando, StoryEditor, VetCloud, Wall of Tweets ili WhoAPI.
Strani ulagači Budući da u Hrvatskoj nema pravoga rizičnoga (venture) kapitala, dodaje Marović, većina startupova u potrazi za ulaganjem okreće se stranim fondovima rizičnoga kapitala. No često je preduvjet za ulaganje da hrvatska tvrtka premjesti svoje sjedište u zemlju ulagača. Onda hrvatske tvrtke najčešće zadržavaju razvojni tim u Hrvatskoj, a funkcije marketinga i prodaje sele na razvijenije tržište, poput ShoutEma sa sjedištem u New Yorku i razvojnim timom u Zagrebu.
- Banke se ne bave financiranjem rizičnih poduzetničkih pothvata s visokom šansom za propast projekta, a instrumenti osiguranja nedostatni su ili nepostojeci. To nije posao bankara. No ako fond rizičnoga kapitala prepozna moguću brzorastuću poduzetničku priliku i uloži temeljni ili dionički kapital u tu tvrtku i ostali financijeri će se lakše odlučiti za sufinciranje. Fond je tako garancija banci ili drugom financijeru da će se ostvariti poslovni plan, unaprijediti poslovni procesi te preuzeti rezidualni rizik ulaganja. Preduvjet za financiranje bankarskim kreditom ipak znači zadovoljavanje kvantitativnih i kvalitativnih kriterija poslovnog plana i osiguranje instrumenta osiguranja. Organizacije poput CVCA, VentureXchange South East Europe, Hrvatske mreže poslovnih andela CRANE, Poslovnoinovacijskog centra BICRO ili Zagrebačkoga poduzetničkog inkubatora ZIP mogu mnogo učiniti za privlačenje ulagača i spremnost poduzetnika da privuku ulaganja.
Potreban fond za rizični kapital
