Home / Informacije / Tanja Pureta, direktorica tvrtke Ramiro

Tanja Pureta, direktorica tvrtke Ramiro

Istraživanja kažu da zaposlenici s karizmatičnim liderom postižu bolje rezultate, smatraju svoj posao smislenijim i više vjeruju svom lideru od nesretnika kojima upravlja možda i učinkovit, ali nekarizmatičan lider, najčešće nekakav uštožljeni davež i dosadnjaković bez imalo osobnosti, stila i duhovitosti. A u Hrvata je, nažalost, najviše takvih, uz navedeno i samodopadnih bez razloga, u pravilu i bez nekih bitnih poslovnih brojki i pokazatelja koje bi mogle kompenzirati spomenuto. Suma sumarum – tu smo gdje smo.

Svaki lider treba imati viziju u koju potpuno vjeruje, kako bi je mogao prenijeti na ljude koje vodi. Naime, da bi ljudi radili u istinu motivirano i predano, trebaju jasan i inspirativan odgovor na pitanje koja je svrha zadatka koje voditelj postavlja ispred njih, odnosno, do koje vrijednosti će ih dovesti njihov rad. Lidera koji ljudima može dati viziju koja njihov rad stavlja u smisleni kontekst doživljava se kao karizmatika. Daje im nadu i vjeru da svojim radom mogu izgraditi konkretnu bolju budućnost. Njegova snaga nije u tome da ljudi vjeruju u njega, već na protiv – on im svojim uvjerljivim stajalištem i inspirativnom energijom vraća vjeru u njih same, koju često gube u svakodnevnici prepunoj raznih izazova. Vrijeme u kojem upravo sada živimo traži karizmatične lidere, no u Hrvatskoj ih kronično nedostaje.

Mnogi mogu reći da se na to ne može utjecati, jer se lideri s karizmom rađaju, što ipak nije točno. Istina je da neki imaju bolje predispozicije za razvijanje karizmatičnog ponašanja, ali s obzirom na to da ono uključuje brojne komponente, moglo bi se reći da svatko od nas sigurno već ima neke od njih i samo treba razviti preostale. Pravi je razlog relativno malog broja karizmatičnih menadžera u Hrvatskoj to što se dugo smatralo da je za uspješno rukovođenje jedino važna stručnost u grani industrije kojom se organizacija bavi. Zatim se osvijestilo da je za voditelja jako važna i multidisciplinarnost. Svijest je da je znanje upravljanja ljudima jedno od ključnih tek se nedavno počela pojavljivati i mnogi još uvijek imaju otpor prema tome.

Učinkovit voditelj bi prema logici stvari svakako trebao biti i karizmatičan. Ako je učinkovit, a ne izgleda stereotipno karizmatički, ne znači da nema karizmu temeljenu na pouzdanosti, vjerodostojnosti, smirenosti, mudrosti, stručnosti i sl. Ako je ipak učinkovit, a nema karizmu, onda njegova učinkovitost ili dolazi od samostalnog obavljanja zadatka koje bi trebao obavljati njegov tim ili u timu ima neformalnoga karizmatičnog lidera ili ima vrlo kompetentan i motiviran tim stručnjaka kojem lider i ne treba.

Kako bilo, karizmatični lideri kod svojih podređenih postižu veću predanost, nije im teško žrtvovati se za posao, a rade i više nego što to zahtijeva opis njihovoga osnovnog posla. Prema nekim istraživanjima karizmatični će prodavač prodati pet puta više robe od onog bez karizme, karizmatična će osoba prije dobiti kredit i uvjeriti nekog poslovno hladnog bankara da je njegova ideja baš ona prava te da se eto baš njegovoj tvrtki odobri prijeko potreban kredit kako bi se od obećavajuće ideje došlo do lukrativnog biznisa i još lukrativnije kamate. Većina ljudi odmah će prepoznati karizmatike, jer nas privlače, vjerujemo im, dobro ćemo ih prihvatiti i nećemo se protiviti njihovom šefovanju. Neki to nazivaju i kemijom.

U Hrvata je jedino problem što ih nema previše, kako na političkom, tako i na gospodarskom polju. Jednostavno, nemamo neke svoje mini gandhije ili cro jobse. Nasuprot tome, na ovim se balkanskim vjetrometinama uvriježilo pravilo da osoba treba biti (pre)glasna i društveno nametljiva da bi se odmah smatrala i karizmatičnom. Zapadnjačka kultura glorificira ekstrovertnost, a za introvertne se ljude smatra da im nešto nedostaje. Isto tako, depresivna osoba po defaultu ne može biti karizmatična, jer riječ je o mračnjaku koji najčešće priziva loše osjećaje. Pritom i govor tijela nosi veliki dio poruke, jer ne prati izgovorene riječi, a kamoli ono što želimo pokazati.

Napokon, majka mudrosti u ova vremena kaže da ne postoji e-mail karizma, jer se ona osjeća isključivo u izravnom kontaktu, pa čak i u običnom telefonskom razgovoru. Dokaz tome brojni su informatičari, u pravilu stručnjaci, ali najčešće ih smatraju nezanimljivima i dosadnima do bola.

Ipak, je li baš karizma tako prijeko potrebna, pita se da li karizmu definiramo kao iznimne osobne kvalitete pojedinca koje inspiriraju sljedbenike i potiču ih na odanost i posvećenost ciljevima, mislim da je to kvaliteta koja lidera može učiniti uspješnijim jer su njegovi ili njeni suradnici više motivirani. S druge strane, karizmatik je, prema mom mišljenju, možda prejaka riječ da bismo njome opisali nekoga od top-menadžera u hrvatskom gospodarstvu. Sigurno je da uspješne kompanije vode lideri koji su kao takvi prepoznati u poslovnoj zajednici. Lideri znaju motivirati svoje zaposlenike, ali mislim da za to ne moraju biti karizmatični. Što više, imati karizmatičnog lidera za kompaniju može dugoročno postati opasno jer se sustav počinje previše oslanjati na sposobnosti vođe, pa se njegovim odlaskom stvari počnu kretati nizbrdo.

I da se vratimo na početak priče. Hrvatska više nema kamenoklesare, pa ni one s vizijom. Brački je kamenolom, u međuvremenu, opljačkan, pokrađen i uništen. Ostale su samo privatizacijske razvaline i krhotine.