Bilo kakav izlazak iz recesije kupuje vrijeme kod kreditora

Napravljeno ih je samo 25 u povijesti, a danas postoji još samo pet komada! Posjetitelji mogu vidjeti i papa-mobil te usporediti automobile svjetskog prvaka Juana Manuela Fangija iz 1965. i današnji model Mercedesa McLarena koji se danas natječe u najskupljoj Formuli 1 u povijesti. A sama muzejska zgrada posebna je i lijepa poput CLK 550, na što su u Mercedesu posebno ponosni. Automobilski fanovi itekako su ponosni na to što ih njihovi ljubimci mogu očarati i svojom poviješću u muzejima, koji, doduše, nemaju imidž jednog Louvreja ili British Museum, ali pružaju im posebno zadovoljstvo jer kao da su sagrađeni samo za njih. Jedan je od takvih svjetskih fenomena u Wolfsburgu, industrijskome mjestašću u Njemačkoj koje vjerojatno nije poznato ni po čemu osim po muzeju ili, bolje rečeno, pravom ‘autogradu’ ili Autostadtu, kako mu tepaju Nijemci.

Nekadašnja Hitlerova tvornica danas je megafenomen jer zahvaljujući njoj Wolfsburg na godinu posjeti više od dva milijuna turista. Sedam paviljona u kojima se mogu doživjeti svi VW-ovi brendovi koji su proslavili tvornicu diljem svijeta samo su dio ugođaja koji tako dočekuje posjetitelje. Možda je najveća atrakcija ipak jedan od najmodernijih automobilskih kompleksa na svijetu Autostadt Customer Center, dva staklena silosa visoka 48 metara u koja stane više od 800 vozila. Ondje se svakog dana isporučuje više od 500 vozila sretnim vlasnicima koji su ih odlučili osobno preuzeti! Ondje je i atraktivni muzej Zeithaus. U njemu se ništa ne prepušta slučaju: iza njegovih vrata možete pronaći uistinu rijetke primjerke ne samo Volkswagenovih modela koji su svaki u svom trenutku zadržili svijet. I sve se to događa u mjestu gdje je prema Hitlerovu nalogu otvorena prva tvornica tada njemačkoga prvog narodnog auta, Volkswagenove ‘bube’. Danas je to jedan od najvećih automobilskih tvorničkih pogona na svijetu. Ondje možete prošetati i kroz takozvanu Hitlerovu halu u kojoj se i danas proizvode automobili. Gotovo na granici realnosti i dobrog ukusa djeluju zidane, osam desetljeća stare, ali dobro očuvane hale duge više od kilometra s pogledom na robote koji obavljaju sav rad. Riječ je o prostoru od pet četvornih kilometara u kojem 23 tisuće ljudi i 1150 robota zajedno proizvode oko 300 tisuća automobila na dan. U Autostadtu možete vidjeti i prve primjerke legendarne ‘bube’, Audi s pločama od sedefa, stare primjerke Bentleyja, a češka Škoda uz automobile daje prikaz povijesti kristala i umjetnosti. Koliko je taj muzej sjajan, najbolje oslikava vijest da je BMW, tradicionalni suparnik, odlučio cijeli koncept prenijeti i u svoj novi BMW Welt u Münchenu.

Naravno da ni Amerikanci, s onu stranu Velike bare, ne spavaju unatoč tome što im je povijest relativno kratka. Nije teško pretpostaviti da je jedan od tamošnjih muzeja smješten u Los Angelesu, epicentru filma, glamura i taštine. Riječ je o Petersen Automotive Museumu u bivšoj roboj kući na Wilshire Boulevardu. Unatoj bijarnoj činjenici ondje su prave nekadašnje garaže s autentičnim automobilima iz vremena kojem pripadaju. S obzirom na to da je riječ o Hollywoodu, ondje su, naravno, i automobili poznatih i slavnih, poput poznatoga batmobila, Duesenberga, u kojemu kao da sjede Greta Garbo i Clark Gable, te kabriolet u kojem je uživao Rod Stewart. Naravno, ima i motocikala, a ako mislite da je hibridni japanski Prius preteča novog doba, imate potpuno krivo jer u muzeju ponosno stoji i primjerak limuzine Woods Dual Power iz 1917.!

Jedan od svojih muzeja Amerikanci su posvetili i kultnoj Corveti, i to u Bowling Greenu u državi Kentucky. Ondje su gotovo svi modeli te američke limuzine koji je godinama stjecala svoj ugled. Možete i sami, kao običan posjetitelj, osjetiti uzbudjenje člana posade u vožnji, pa čak i sudjelovati u izmjeni guma i točenju goriva tijekom utrke. Ne treba posebno spominjati da se najviše Corvetta proda upravo ondje. Još jedan američki automobilski muzej završuje posebnu pozornost, onaj u Deerfield Villageu u saveznoj državi Michiganu. Automobilskim fanovima vjerojatno je dovoljan i taj podatak jer je riječ o Muzeju Henryja Forda u središtu te poznate američke tvrtke. Naravno da je najveća zvijezda muzeja poznati Model T iz 1909., no tik do njega Lincolnov je model u kojem se vozio bivši američki predsjednik John F. Kennedy kad je ubijen u Dallasu 1963.

Ondje su i zrakoplovi s Fordovim motorima, a zanimljivo je da se između pojedinih dijelova tog muzeja koji podsjeća na pravi američki zabavni park možete voziti i modelom autobusa iz 1931. Dok se većina muzeja vraća u prošlost i početke automobilizma, najpoznatiji japanski muzej automobila Toyota Mega Web u Tokiju okrenut je budućnosti. I ondje je sve napravljeno u velikome multifunkcionalnom prostoru koji sadržava zabavni park i suvremeni šoping-centar, ali i pravi muzejski prostor u kojem se može pojesti sushi, popiti rakija od riže te sjesti u automobil budućnosti – bez vozača. Praktični će vas Japanci u samo pola sata naučiti sve što treba znati o hibridnoj tehnologiji. Ondje je i dojmljiva kolekcija motocikala na čelu s onim Marija Andrettija, nekadašnjega višestrukog svjetskog prvaka. Većina svjetskih automobilskih muzeja spojila je ugodno s korisnim pa ih je manje ili više postavila u blizini svojih tvornica ili nekamo na rubove grada kamo je lako doći i ostati zabavljeni se prigodnim sadržajima. To, međutim, nije slučaj u talijanskoj Bresci, gdje je poznati muzej Mille Miglia.

Sasvim sigurno, to je jedini muzej na svijetu unutar samostana iz jedanaestog stoljeća, što je sjajno izabran ambijent koji poput najbolje jesenske berbe grožđa privlači zaljubljenike u prelijep talijanski dizajn, koji u tom ugođaju dobiva na sjaju. Ondje se mogu vidjeti prekrasni primjeri Lancie Aprilije iz 1937. ili Monza Scaglieti iz 1955. Naravno, najveći dio posvećen je obilježavanju možda najpoznatije svjetske utrke ‘Mille Miglia’ koja se tradicionalno vozila svake godine od Brescie do Rima i natrag, osim u godinama Drugoga svjetskog rata.

Ondje su novinski isječci, fotografije sjajnih majstora poput Ugo Berette ili Stirlinga Mossa. Ta se utrka i dalje vozi i u njoj mogu sudjelovati samo automobili izrađeni 1957. ili prije. I, naravno, sve to kao da nekaži živi u velikoj sjeni Enza Ferrarija s njegovim sjajnim i unikatnim automobilima. No u Italiji je dovoljno reći samo – Enzo.