Home / Ostalo / GOSTOVANJA U ZKM-u Treba vidjeti kako to rade drugi

GOSTOVANJA U ZKM-u Treba vidjeti kako to rade drugi

Niz gostovanja ove je jeseni u ZKM-u otvoren trima odličnim predstavama iz Beograda i jednom iz Temišvara. U nizu stranih gostovanja u Zagrebačkom kazalištu mladih, koja se uvijek mogu preporučiti, treba izdvojiti nedavni posjet Jugoslavenskoga dramskog pozorišta. Njihovo uprizorenje Andrićeva ‘Gospođice’ u režiji Gorčina Stojanovića ubraja se među veće dozege onoga što nazivamo dramskim teatrom, posebice u kontekstu većih ansambl-predstava. Jednako vrijedi i za drugi naslov istog kazališta – Shakespeareov ‘Othello’ u režiji Miloša Lolića. Prije toga imali smo prilike vidjeti dramski prvenac Mire Furlan ‘Dok nas smrt ne razdvoji’ u režiji Mikija Manojlovića.

Strana gostovanja nastavljaju se i dalje, pa je tako prošlu subotu gostovao Rodrigo Garcia, jedan od najkontroverznijih redatelja današnjice s predstavom ‘Psima ulaz zabranjen’ u izvedbi Narodnog kazališta iz Temišvara. Bit će ih ne sumnjamo još, osobito stoga što je ravnateljica naše najuspješnije kazališne kuće Dubravka Vrgoč ponovno izabrana za predsjednicu Europske kazališne konvencije (ETC). U povodu 50-te opće skupštine ETC-a Zagrebačko kazalište mladih priredilo je simpozij i okrugli stol o istraživanju novih kazališnih formi, a govorilo se i o suodnosu teatra i publike u vremenu suvremenih tehnologija te kulturnim strategijama koje bi poboljšale status kazališta u društvu budućnosti.

Na početku sam spomenula gostovanja Jugoslavenskoga dramskog pozorišta te bih se opet vratila na Andrićevu ‘Gospođicu’. Tematika opsjednutosti novcem, kroz osobnu priču od života posve udaljene mlade žene, izvršno je preslikana u današnje vrijeme i vrlo rječito govori o stanju naše zapadne civilizacije. Upravo kao posljedica trauma i nedostataka kapitalističkoga socioekonomskog poretka, život se prometnuo u nekontroliranu i nehumanu kreaturu kojoj osim profita zaista ništa nije bitno. Andrićeva gospođica umire sama, u maloj, hladnoj i mračnoj sobici, kao starica do ekstrema opsjednuta štednjom, toliko da se ne grije i ne osvjetljuje sobu. U obrnutom odnosu, ne štednje nego težnje za sve većom i većom zaradom, uskoro bismo se svi mogli naći u jednom takvom tužnom i grotesknom prizoru.