Sustav izračuna doprinosa za obrtnike treba mijenjati

Visina doprinosa obrtnika određuje se umnoškom iznosa prosječne plaće i koeficijenata. To je u redu za prvu godinu kad tek treba ostvariti prihode, ali zašto tako mora biti i za sljedeće godine?!

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedine u njihovim neravnomjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Najprije kritika čitateljici. Ako već nije mogla procijeniti koliko će zaradivati idućih godina pa se kupnja strojeva može smatrati svjesnim rizikom, onda je sigurno mogla znati, da se malo raspitala prije otvaranja obrta, da ne može tek tako izaći iz sustava PDV-a.

Što se pak tiče određivanja doprinosa, bilo bi daleko pravednije da obrtnici plaćaju doprinos prema rezultatima svoga rada. Time im država ne bi uzimala ono što joj objektivno ne pripada, rizik visine buduće mirovine snosili bi isključivo obrtnici, a s druge strane, nije isključena ni mogućnost da bi i država na taj način prošla bolje. Primjerice, čitateljicih 80 tisuća kuna godišnjeg prihoda nije dovoljno da podmiri samo njezin dug od 100 tisuća kuna, pa nije isključeno da će propasti. Budući da nema nikakve imovine na koju bi sjela, država bi izgubila i taj novac koji potražuje (doduše uglavnom kamate), ali bi i izgubila stalnog plaćaša kakvih-takvih doprinosa. S druge strane, kako je to već jednom primijetio moj kolega Ivica Grčar, poreznici prisilnom naplatom praktično tjeraju obrtnike da dio svog posla obavljaju na crno, ne isporučujući račun, a na isto ih tjera i postojeći način određivanja tih doprinosa. Ni na taj način nitko ne dobiva. Do sada nije bilo sluha za jadikovke obrtnika, a teško da njihove muke čuje i danas netko, pogotovo što država uzima novac gdje god može. No uz naše razumijevanje situacije porezne bi vlasti morale voditi računa da i mali obrtnici imaju kredite i troškove poslovanja, pa bi bilo dobro da se razmisli o tome da se barem onima do 100 ili 150 tisuća kuna prihoda uvede neki novi model.

To je razumljivo, međutim, problem je što su joj svake godine donose Naredbu o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja. Znači da obrtnicima, neovisno o prihodima, država određuje koliko će plaćati doprinose. S obzirom na to da je imala male prihode (prosječno 6700 kuna na mjesec), od kojih je morala izdvajati za doprinose, porez, troškove repromaterijala, kredit te sebi nešto ostaviti i za kruh, razumijevao je da nije mogla svih ovih godina plaćati sve obveze. Do sada je uplatila 130 tisuća kuna, ali veliki dio otišao je na kamate. Trenutačno je dužna više od 100 tisuća kuna, uglavnom kamata. Osim toga problem joj je do lani bio i ulazak u sustav PDV-a jer je kupila strojeve i materijal nadajući se, ako i ne upriliči 85 tisuća kuna (prema tadašnjem zakonu), da će iz njega izići. Međutim, po sili zakona morala je ostati u sustavu, iako toliko nije upriličivala, idućih šest godina, jer se prva godina ne računa.

Da poreznici makar i nesvjesno pokazuju da sustav izračuna doprinosa za obrtnike nije najbolje riješen, potvrđuje priča naše čitateljice. Ona kaže da joj je jedan zaposlenik Porezne uprave predložio da zatvori obrt i, usprkos tome što će kamate zbog neplaćanja duga i dalje rasti, otvori d.o.o. ‘Pa koga briga’, reče joj čovjek iz Porezne. Prilikom za suzbijanje bježanja u d.o.o. imali su u Ministarstvu poduzetništva i obrta. Naime, kad već država pritišće obrtnike prevelikim doprinosima koji ih dovode do ovrhe, bilo bi u redu da ih barem dijelom oslobode od toga da za svoje poslovanje odgovaraju i osobnom imovinom. U Ministarstvu su ostali gluhi, a prilikom za popravni imali su zastupnici u Saboru prošli tjedan donošenjem Zakona o obrtu. No kao i uvijek, stranačka je stega bila prejaka.