Bez obzira na povijest, fenomenalan rast i širenje suvremenih trgovačkih centara unatrag stotinjak godina uglavnom se veže ili slijedi migracije stanovništva nakon 2. svjetskog rata, kada je uslijedilo i jednako snažno širenje tržišta automobila. Prema podacima Consumers Reasearcha, do 1960. godine samo u Americi bilo je 4500 šoping centara koji su ostvarivali 14 posto maloprodaje, do 1975. njihov je broj porastao na 16.400 i počeli su uzimati 33 posto tržišta maloprodaje, a već 1987. udio u prodaji prerastao je 50 posto.
Amerikanci su tu značajno odskočili već ranih 50-ih godina kada su snažno poticane greenfield investicije, no i ostatak svijeta taj je trend, možda ne količinski ali ipak, brzo pratio. Centri su danas mjesta prodaje, ali i mjesta socijalizacije unutar svojih zajednica, te novi urbani centri, dislocirani s glavnih gradskih trgova u zgrade koje više nisu nužno samo u predgradima.
Osim toga, trgovački centri i pravi poligon za nove arhitektonske i graditeljske ideje i rješenja, što pokazuje povijesni prikaz, od samih početaka. Europski su se graditelji istaknuli secesijskim i neostilovima u oblikovanju ovih zgrada početkom 20. stoljeća, ali pravim današnjim šoping centrima pečat su dali američki kolege koji su imali više, i to u prosjeku mnogo bogatijih naručitelja.
Već spomenuti Cleveland Arcade bio je ne samo među prvim centrima, već i trijumf viktorijanske arhitekture i prestiža iskazanog kroz 1600 staklenih krovnih panela, podržavanih željeznim nosačima. U Europi je pak prvi veliki centar s pripadajućim parkiralištem otvoren je tek 1964. godine. Bio je to Chrisp Street Market pored Birminghama u Velikoj Britaniji, a slijedio ga je Brent Cross Centre otvoren 1976. u londonskom predgradu kao prvi centar izvan samog grada.
