BANKSY

Poznati anonimni grafiter nudi spas za bankrotirani Detroit.

Iako je riječ o domišljatoj ideji koja više ilustrira stanje Detroita nego što ima izgleda da se realizira, Banksy, neznani Britanac o čijem se identitetu nagada godinama, svojim grafitima na tržištu umjetnina postiže zavidne cijene. Za Detroit, koji je ovih dana dobio dopuštenje da bankrotira, mogao bi svojim radovima skupiti i milijardu dolara. Tom gradu, istina, treba 11,5 milijardi, pa bi se Banksy naradio.

Novinari Reutersa nedavno su plaširali zanimljivu ideju kako anonimni umjetnik Banksy, najviše poznat po svojim grafitima, može pomoći gradu Detroitu, nekoć simbolu američke moći i uspjeha, danas golemom buvljaku koji rasprodaje sve što vrijedi kako bi izašao iz bankrota. Prema njihovoj zamisli, samo nekoliko njegovih ‘potpisa’ prosječne vrijednosti oko milijun dolara na nekim od ukupno 78 tisuća napuštenih zgrada moglo bi gradu čije umjetnine Christie’s procjenjuje na 866 milijuna dolara znatno pomoći. Rupa u proračunu je, doduše, 11,5 milijardi dolara pa bi Banksy morao ‘šarati’ danonoćno za samo mali dio nakupljenog dugovanja, no u trenutačnoj situaciji sve pomaže.

Samo jedan mural, nastavljaju novinari, prodan je za 750 tisuća funti u Londonu u lipnju, pa je računica jednostavna – kada bi efemerni Banksy, neznani Britanac o čijem se identitetu nagada godinama, pošarao samo jedan posto praznih zgrada u nesretnom gradu, ukupna vrijednost bila bi gotovo jednaka onoj koju je Christie’s procijenio. Stoviše, sretni bi kupci vjerojatno i rado razmontirali ruinirane zgrade kako bi mogli odnijeti sa sobom komad skupo plaćene ulične umjetnosti, što bi značilo ubiti dvije muhe jednim udarcem. S druge strane, prevelika ponuda znači manju cijenu na svakom tržištu, stoga previše Banksyja na jednome mjestu ne bi nužno značilo i vrijednost od milijun dolara ‘po komadu’, nego vjerojatno manje. Jasno, riječ je o jednoj od onih ideja koje više služe svojoj domišljatosti, manje stvarnosti, ali imajući u vidu otužno stanje grada – sve je moguće.

Prijedlog koji je Reuters iznio utemeljen je na sve većoj popularnosti ulične umjetnosti, posebice one koju je napravio famozni Britanac čija su djela našla put do dubokih džepova. Uporno inzistiranje na anonimnosti, politički aktivizam i dobra djela mogli su plasirati umjetničkog brenda koji na vodno ne želi biti brend i postavili zanimljiva pitanja načelnog karaktera. Dok s jedne strane Banksy odbija slavu koja ide s imenom, s druge, vrijednost njegove umjetnosti vrtoglav raste, kao i kontradikcija njegove skromnosti. Pitanja je li se zapravo prodao a da se nije prodao, je li riječ o jednom od najvišeših marketinških trikova ili izvornoj poniznosti i bi li toliko vrijedno da ima lice, ime i prezime neodvojiva su od ovoga specifičnog slučaja. Davne 2006. Banksy je u jednom intervjuu žestoko popljuvao ‘mainstream umjetnost’ utjelovljenu u liku Damiena Hirsta, navodno najbogatijega britanskog umjetnika.

• Nemam nikakav interes izazvati u javnosti. Mislim da ima dovoljno umišljenih šupaka koji pokušavaju ugurati svoju ružnu njušku pred vas – rekao je New Yorkeru.

Ipak, to ga nije spriječilo da te iste godine pristane biti dio Hirstove izložbe u Londonu, nakon čega su počele cirkulirati teorije urote. Jedna povezuje Banksyja i Hirsta, odnosno nagada se da je Hirst taj koji upravlja Banksyjevom umjetnošću i popularnosti. Takva razmišljanja potvrđuju nalaze u neobičajnom odnosu spomenutog dvojca koji redovito surađuje i solidno zarađuje. Suradnjom na ‘Keep it spotless’ dvije godine poslije zaradili su 1,8 milijuna dolara, a 2009. Banksy je na svojoj izložbi ugostio Hirsta, sasvim sigurno jednog od onih šupaka o kojima je govorio. Drugi je argument da se Banksy rijetko bavi drugim umjetnicima koliko se bavi Hirstom, čime mu u ovom izraženom svijetu zapravo diže vrijednost svaki put kada unakazi njegovu umjetnost ili se na nju referira u svojoj. Treći je argument potreba novac, kako za izradu nekih kompleksnih umjetničkih djela, tako i za očuvanje njegove anonimnosti, zbog čega ideja o bogatom sponzoru poput Hirsta golića mnoge mašte. Linije razmišljanja slične ovoj ne stavljaju nužno velikog Hirsta iza njega, već velikog Oza vide u neimenovanoj bogatoj eliti čiji je Banksy projekt, dok drugi smatraju da Banksy kao jedna osoba uopće ne postoji, već da je riječ o umjetničkom kolektivu.

Činjenica jest da netko tko redovito izlaže, superpopularan je i dobro zarađuje na svojoj umjetnosti teško može ostati anoniman u današnje vrijeme, taj identitet netko vjerojatno štiti. Pravila ‘ulice’ ne lažu potpunu tišinu, riječ je o kodeksu ponašanja koji su do danas pratili gotovo svi, čak i kad su znali tko je Banksy. Priča kaže kako je jedan crtač grafita svojedobno objavio sliku sebe i Banksyja na društvenoj mreži Instagram, ali su uvrede drugih toliko pljuštale da ju je ubrzano naknuto. Još jedno potencijalno otkrivanje identiteta je slika čovjeka koju je objavio Daily Mail 2008. tvrdeći kako je riječ o Banksyju na Jamaciji, što je Joel Unangst, vlasnik skladišta u kojem je Banksy imao svoju prvu američku izložbu i zapravo stekao popularnost, potvrdio. Tada, naime, Unangst nije imao pojma tko je taj čovjek.