Kino Europa otvara filmsku trgovinu uoči ZFF-a

Svjetska trgovinska organizacija bila je gotovo na umoru kad su joj se dogodili novi predsjednik Roberto Azevêdo i skup na Baliju. Poslije gotovo dvadeset godina postignut je dogovor kojim je olakšan protok robe smanjenjem administrativnih zapreka i prihvaćanjem zajedničkih carinskih standarda.

Tek što je preuzeo od Pascala Lamyja Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) u rujnu, Brazilac Roberto Azevêdo postigao je ono što se naziva povijesni uspjeh i potvrdio ispravnost svog izbora na mjesto glavnog direktora u svibnju ove godine. Nakon gotovo 20 godina neplodnog natezanja gotovo otpisana organizacija koju su države počele zaobilaziti bilateralnim i regionalnim trgovinskim ugovorima naglo se vratila iz mrtvih.

• Izgleda da smo večeras spasili WTO, to je povijesni događaj – izjavio je Karel De Gucht, povjerenik Europske komisije za trgovinu. Ministri 159 država članica 7. prosinca odobrili su premoćnom većinom sporazum nakon četiri dana posebno teških i neizvjesnih pregovora, odnosno tri mjeseca udvaranja i razgovaranja o toj komponenti Doha runde, kojim je olakšan protok robe smanjivanjem administrativnih barijera i usvajanjem zajedničkih carinskih standarda. Prema procjenama Međunarodne gospodarske komore, dogovor postignut na Baliju dodat će svjetskoj trgovini ukupne vrijednosti oko 18 bilijuna dolara još jedan bilijun, a troškove isporuke smanjiti na globalnoj razini za deset do 15 posto. Posljednje zapinjanje zbog kojeg je potpisivanje odgođeno s petka na subotu došlo je od Kube i triju drugih karipskih zemalja koje su zahtijevale ukidanje sankcija Kubi od strane Amerike, međutim, dogovor je postignut uz pomoć Azevêda. Koliko je komplikovan i dugotrajan postupak pregovaranja i postizanja napretka unutar WTO-a sugerira to da je taj sporazum tek manji dio šire Doha runde pregovaranja započete 2001. No, imajući u vidu sporost i raznovrsnost postupka, bilo kakav dogovor je od globalne važnosti, pa tako i ovaj o smanjenju birokracije na granicama. Pravila će na snagu stupiti nakon što ih u svojim predstavnicih tijelima potvrdi dvije trećine članica.

Najveći kamen spoticanja bio je sukob Indije i SAD-a u vezi s pravilima WTO-a kojima se uređuju vladini programi za pomoć siromašnima. Preciznije, Indija je tražila neograničenu odgodu primjene pravila koja trenutačno reguliraju uvjete državnog otkupa poljoprivrednih proizvoda namijenjenih siromašnima, odnosno sve do ugovaranja trajnog rješenja, a SAD i EU željeli tu, takozvanu mirovnu klauzulu, ograničiti na četiri godine. Pojednostavljeno, Indija je željela zaštititi obilato subvencioniranje poljoprivrednih proizvoda za domaću upotrebu i u tome uspjela. Upravo je ta zemlja i prijašnjih godina bila jedna od glavnih prepreka postizanju sporazuma, a ovaj put pokušali su izmijeniti sadržaj već dogovoren u studenome ove godine u Ženevi.

Ipak, inzistiranje Indijaca na guranju vrlo partikularnog interesa počelo ih je izolirati unutar organizacije jer je sve više zemalja počelo njihovo odugovlačenje doživljavati kao jeftino skupljanje političkih poena kod kuće nauštrb dogovora koji bi značio bilijune za svjetsku ekonomiju. Njihov je parlament prošle godine donio zakon kojim je raspon programa za siromašne proširen na 70 posto stanovništva te zemlje, a izbori su sljedeće godine, pa nije bilo teško zbrojiti dva i dva. Dogovor je na kraju postignut po puštanjem Indiji i drugim državama koje su dobile željeno izuzeće od pravila. Bogatije članice obvezale su se i pomoći siromašnim zemljama u zadovoljavanju dogovorenih standarda uvježbavanjem carinskih djelatnika i poboljšavanjem infrastrukture.

Neki širi pomaci nisu postignuti, ali je zato načelno dogovoreno da bi Doha runda pregovora trebala ukinuti izvozne subvencije poljoprivrednicima, kao i da bi najsrošašnijim zemljama članicama trebalo olakšati pristup razvijenim tržištima. Sve u svemu, sadržajno vrlo malo, ali na simboličkoj razini zato iznimno važno. Iako osim spomenutog nije postignuto ništa što će konkretno i brzo olakšati poslovanje i trgovinu, činjenica da su se članice uspjele u vezi s nečim dogovoriti nakon 18 godina praznog hoda bila je dovoljna za erupciju veselja diljem svijeta. ‘Posljednjih je tjedana WTO oživio’ rekao je u svom govoru na završnom zasjedanju Azevđo. ‘Prvi put u svojoj povijesti WTO je nešto postigao’, rekao je. ‘Vratili smo se’. Kada kaže prvi put u povijesti, Azevđo misli isključivo na WTO koji je pod tim imenom osnovan 1995., ali je ekstenzija Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) uspostavljenog još 1947. Prema analitičarima, dva su osnovna razloga za to, prvi je strah mnogih zemalja u razvoju da će ih regionalni dogovori bogatih ostaviti po strani, a drugi je Azevđo. Novi je direktor udahnuo svježu energiju u izrazito ustajalu organizaciju uvođenjem snažnije discipline i dugotrajnih pregovora, koji su trajali i do duboko u noć. Što je mnogo važnije, čini se da je Brazilcu pošlo za rukom uvesti više transparentnosti u način pregovaranja i dogovaranja, premda mu je tu u korist išao i izmijenjeni svijet u kojem je sve teže izostaviti brojne ‘nove’ ekonomije iz važnih razgovora.

I fokusiranje na uzak opseg dogovora vrlo je mudar potez tipičan za iskusne diplomatke i pregovarače. Očito shvativši da ga ambiciozan cilj neće dovesti nikuda, Azevđo se odlučio malim koracima pokušati doći do šireg dogovora. Azevđo je tako ‘odigrao ključnu ulogu u dolaženju do ovoga’ i stvorio ‘novi WTO’. I u slučaju Indije i u slučaju Kube, on je bio jezičac na vagi koji je omogućio postizanje kompromisa, a energije mu zasad ne nedostaje. ‘Bali je tek početak’, izjavio je.

Poslovna zajednica očekivano je pozdravila mali korak za članice, veliki za organizaciju na umoru uz izražavanje nade u nastavak postignutog zamaha. No premda nudi opipljive koristi, one će se osjetiti tek za nekoliko godina, tako da je pobjeda postignuta u subotu prije svega simbolična i najveću važnost ima baš za WTO u cjelini, ne toliko za gospodarstva članica. Sljedećih 12 mjeseci poslužit će za nacrt planova za budućnost, među kojima će dominirati pitanje ambicioznosti pristupa. Treba li sada pokušati završiti Doha rundu u valu optimizma ili nastaviti u manjim etapama kretati se prema kraju.