Vlada, sindikati i poslodavci trebali bi dogovoriti ključne točke za povlačenje novca iz fondova EU. Međutim, potrebna je promjena u vođenju tog procesa.
Paralelno s ‘top-downom’ trebalo bi pokrenuti i inicijative ‘bottom-up’ koje bi s vremenom trebale pridonijeti nastanku društvenog pokreta. Samo uza snažan pokret mogu se trajno održati kvalitetni odnosi.
Promjena smjera razvoja S obzirom na to da je riječ o promjeni smjera razvoja društva, najbrže i najdjelotvornije bilo bi pokretanje inicijative ‘top-down’. Takav je bio sporazum ‘Partnerstvo za razvoj’ koji su potkraj 2001. potpisali Vlada, sindikati i poslodavci. Ondje se spominjalo preuzimanje pune odgovornosti svih socijalnih i političkih snaga, mobilizacija svih društvenih skupina i ljudskih potencijala, puna afirmacija načela tripartizma i postizanja konsenzusa o najvažnijim pitanjima. Autor ovog članka ne sjeća se jasnijeg i snažnijeg primjera liderstva na ovim prostorima u posljednjih 20-ak godina. Nažalost, kasniji događaji upućivali su na nedostatak volje i liderskih sposobnosti potrebnih za dosljednu provedbu te inicijative.
Kao i obično, neuspjeh sporazuma rezultanta je djelovanja niza čimbenika. Možda je najvažniji od njih taj što je 23. listopada 2001. Ministarstvo financija uputilo pismo namjere Svjetskoj banci. Povod za to bio je Vladin zahtjev za dodjelu zajma za strukturnu prilagodbu. U pismu je predložen program strukturnih reformi: koordinacija i upravljanje u kreiranju ekonomske politike; fiskalna disciplina; tržišne institucije i konkurentnost gospodarstva; tržište rada; socijalna zaštita. U trenutku potpisivanja sporazuma sindikati nisu znali za pismo namjere. Nakon njegova objavljivanja SSSH je istupio iz Partnerstva za razvoj pa taj dokument nikad nije zaživio.
