Prehrambenoj industriji i potrošačima zanimljiva je biljka stevija stoga što sadrži prirodne zaslađivače do 300 puta slaje od šećera i nema kalorija. Zbog iznimne slatkoće upotrebljava se u sasvim malim količinama, pripada porodici biljaka u kojoj su radič i suncokret te potječe iz Paragvaja.
Njena listovi služili su stoljećima za sladjenje mate čaja i ljekovitih pripravaka. Švicarski botaničar talijanskog podrijetla Moisés Santiago Bertoni prvi je opisao 1901. godine i dao joj je ime. Ne izaziva karijes, poboljšava probavu, dobra je za dijabetičare, tlakaše, a može se stavljati i u kolače.
Primijećeno je da se nametnici, posebice skakavci, klone nasada stevije, kao i jeleni. Mnoge prehrabrenke kompanije prepoznale su proklamiranje stevije kao pravi biznis u svjetskim razmjerima. Ipak, industrija zaslađivača i šećera zbog te je mode pred velikim pritiskom pa uve- like lobira tvrdeći da stevija ne može potpuno zamijeniti šećer u pićima ili kolačima.
