Gubitak Unilevera prepolovit će prihode

Stopa nezaposlenosti trebala bi u idućoj godini usporiti na oko 20,5 posto. Uz izostanak rasta gospodarstva, samo pojačano zapošljavanje radne snage u inozemstvu može ublažiti negativna kretanja.

Očekujemo nastavak blagog pada osobne potrošnje, potaknutog, međuostalim, daljnjim rastom stope nezaposlenosti. Za nju očekujemo da će porasti s u prosjeku 17 posto u 2013. na 17,5 posto, mjerenom anketnom metodom.

Ekonomske reforme imaju smisla ako u srednjem roku rezultiraju većim nacionalnim bogatstvom, većom novostvorenom vrijednošću za većinu populacije. Da bi reforme uspjele, nužno je da većina ljudi bude svjesna da su potrebne.

Hrvoje Stojić, glavni analitičar Hypo banke, uobičajeno je pesimističan. Čak i da se svi nezaposleni nekim čudom zapošle preko noći, Hrvatska bi, kaže, i dalje imala jednu od najnižih stopa zaposlenosti u Europi. Podizanje stope zaposlenosti zahtijeva holistički pristup i nešto vremena. Moguće, ali ne i jedine poželjne mjere za poticanje zaposlenosti bile bi unutarnja devalvacija, posebno smanjenje porezne presije i parafiskalnih nameta; poticanje investicija, posebno smanjenjem premije na rizik države; fokus na mala i srednja poduzeća kao glavne poluge mijenjanja strukture ekonomije; deregulacija tržišta proizvoda i usluga; smanjenje dualnosti tržišta rada, ukidanje zabrane zapošljavanja nakon programa zbrinjavanja; ukidanje mogućnosti da sustav socijalne pomoći proizvodi naknade veće od minimalne plaće; poticaji za zapošljavanje umjesto socijalnih transfera; poticanje ženske participacije na tržištu rada i davanje jasnijih signala putem obrazovnog sustava u smislu (buduće) potrebe za radnim mjestima.

Glavni ekonomist PBZ-a Marko Škreb, međutim, poručuje da je trenutačno važnije naći odgovor na pitanje znamo li gdje se nalazimo, što Hrvatska gospodarski želi i zna li kako to realno može postići?

Strukturne probleme ne možemo rješavati samo monetarnom i fiskalnom politikom, nužne su ozbiljne promjene ponašanja većine gospodarskih subjekata. Pravo je pitanje postoje li u Hrvatskoj dovoljno jake političke snage da se pokrene proces ozbiljnih ekonomskih reformi i to iznutra? Može li se provesti neka veća reforma a da se nositelji ekonomske politike ne uplaše reakcija onih koji gube? Dobro je poznato da nema reformi koje ne pre raspodjeljuju dohodak, dakle, netko mora izgubiti. Stara engleska poslovica kaže da se ne može napraviti kajgana a da se ne razbiju jaja. Ali ekonomske reforme imaju smisla ako u srednjem roku rezultiraju većim nacionalnim bogatstvom, većom novostvorenom vrijednošću za većinu populacije. Da bi reforme uspjele, nužno je da je većina ljudi u nekom društvu svjesna da su one nužne i korisne.

Zdeslav Šantić, glavni analitičar Splitske banke, upozorava da ni u EU nije bolje: rast BDP-a ondje će uvelike ovisiti o rastu produktivnosti, pa u idućim godinama možemo govoriti o tako zvanom ‘jobless growthu’. Šantić zato očekuje da se stopa nezaposlenosti u EU vidljivije spusti tek 2016. godine.

U prvoj polovici 2014. bit će daljnjih pritisaka na rast nezaposlenosti u Hrvatskoj, iako nešto blažom dinamikom nego ove godine – očekujem zadržavanje prosječne stope registrirane nezaposlenosti na razinama iznad 20 posto, a anketne na razinama od oko 17,5 posto. Nažalost, proces konsolidacije i restrukturiranja gospodarstva rezultirat će daljnjim pritiscima na smanjenje zaposlenosti, a najavljenja stabilizacija razine nezaposlenosti dogodit će se uglavnom kao posljedica odljeva ljudi iz radne snage. Gledajući dugoročnije perspektive rasta i izrazito sporu promjenu njegove strukture kao i nemogućnost smanjenja cijene rada, nije teško zaključiti da će se Hrvatska prema stopi zaposlenosti još dulje nalaziti pri začelju skupine zemalja EU.

Dodatni su razlozi za manjak bilstavijih prognoza fiskalni rizici i činjenica da bi Hrvatska iduće godine morala provesti veliku fiskalnu konsolidaciju, što uz sadašnju strukturu gospodarstva znači i negativan utjecaj na razinu zaposlenosti. Drugi je rizik povezan s očekivanim smanjenjem monetarnih poticaja u najrazvijenijim zemljama svijeta, što bi moglo dovesti do povećanja cijene zaduživanja države i privatnog sektora.

Prva ekonomska glava Raiffeisen banke Anton Starčević tek je mrvu optimističniji – u 2014. očekuje zaustavljanje negativnih kretanja, ali oporavak se ne nazire. Predviđa nultu stopu rasta uz izraženi rizik nastavka negativnih kretanja iz ove godine.

Očekujem blagi negativni doprinos osobne i potrošnje države. Investicije bi mogle imati pozitivan učinak, ali će ga neutralizirati negativan saldo razmjene s inozemstvom. Unatoč postupnom oporavku EU, mogućnosti povećanja izvoza ograničene su niskom razinom konkurentnosti ponude domaćih poduzeća na europskom tržištu. Stoga će i za ostvarivanje nulte stope rasta trebati dodatni pozitivni impulsi na području investicija. U kratkom roku otvaranje novih radnih mjesta vezano je ponajprije uz investicije privatnog sektora, za što je nužno povećati konkurentnost poduzeća. U dugom roku zaposlenost najviše ovisi o znanjima i vještinama koje se stječu u procesu obrazovanja.

Alen Kovač, analitičar Erste banke, također upozorava na nedostatak investicija, na što se nadograđuje i dalje nepovoljan trend osobne potrošnje. Na izvoznoj strani suočeni smo s težim pristupom tržištima Cefe, a prednosti pristupanja zajedničkom tržištu bit će vidljive tek u srednjem roku, i to uz preduvjet provođenja reformi i dinamiziranja investicija!

Ipak, znakovi oporavka u EU ohrabruju i smanjuju rizike na strani gospodarskog rasta. Stoga u 2014. očekujemo stagnaciju stope rasta BDP-a, i to ako ipak dođe do blagog oporavka investicija te izostane pogoršanje izgleda rasta na glavnim izvoznim tržištima. Pri tome i dalje očekujemo nastavak trenda blagog pada osobne potrošnje, potaknutog, između ostalog, daljnjim rastom stope nezaposlenosti, za koju očekujemo da će porasti s prosječno 17 posto u 2013. na 17,5, mjereno anketnom metodom. Realno, dok ne dođe do oporavka investicija i dinamiziranja izvoza, neće se stabilizirati ni tržište rada.

Željko Lovrinčević sa zagrebačkoga Ekonomskog instituta, pak, kaže da mnogo toga ovisi o tome hoće li i koliko vlast napokon početi rezati, točnije koliko će brzo otpuštati iz javnog sektora. Oko 15 tisuća ih je na raznim javnim poslovima (razne institucije, uredi, komunalni poslovi…) plus još toliko ‘zaposlenih’ za 1600 kuna i barem je još 30 tisuća viška, dakle kada bi se tih 60-ak tisuća iz javnog preselilo u privatni sektor, bilo bi nade. No privatni sektor, pogotovo prerađivačka industrija, neće tako brzo zapošljavati, jer je iskorištenost kapaciteta niska, pa će se, baš kao i u EU, događati rast bez zapošljavanja.

Škreba upozorava na temeljni problem, onaj u našoj glavi – mnogo je gore ostati u mentalnoj recesiji i zabuditi da ovako možemo još dugo. Podsjeća da recesija na latinskom znači vraćanje unazad. Koliko je dogorjelo do naktiju možda je najbolje satirički ocrtao državni sindikalac Siniša Kuhar.

Dok se Hrvati prijavljuju za misiju kolonizacije Marsa koju je pokrenuo nizozemski poduzetnik Bans Lansdorp, Hrvatska je na najboljem putu da postane idealni poligon za simuliranje uvjeta na crvenom, beživotnom planetu. Zemlja u kojoj presušuju svi životni resursi, a Vlada se bori protiv rastuće populacije umirovljenika, korisnika državnog proračuna, nezaposlenih i zaposlenih koji pokazuju sve veći manjak spretnosti na daljnja odricanja, idealno je mjesto za trening budućih astronauta misije ‘Mars One’. Neprijateljsku poreznu sredinu i surovu administrativni krš u kojem se ministarske zvijezde nadmeću u postavljanju životnih prepreka građanima mogu preživjeti samo najači, a takvi bi trebali biti budući osvajači Marsa. I dok pesimisti razmišljaju o tome kako napustiti Hrvatsku, a alternativa im je čak i Mars, dramatično pogoršanje životnih uvjeta u Lijepoj Našoj uskoro bi moglo postati naša komparativna prednost. Takva zbog koje bi u budućnosti mogla ponijeti laskavu titulu kolijevke izvanzemaljskog života.

Da, tko preživi Hrvatsku, Mars je za njega mačji kašalj.