Hrvoje Stojić

Čak i da se svi nezaposleni nekim čudom zaposle preko noći, Hrvatska bi i dalje imala jednu od najnižih stopa zaposlenosti u Europi. Podizanje stope zaposlenosti zahtijeva holistički pristup i malo vremena.

Nova radna mjesta mogu se otvarati samo poticanjem novih ulaganja, ali zato treba osigurati povoljniju klimu koja će vratiti vjerodostojnost ekonomskoj politici, povjerenje u sustav i sniziti premije rizika.

Mnogo toga ovisi o tome hoće li i koliko vlast napokon početi rezati, točnije koliko će brzo otpuštati iz javnog sektora. U javnom je sektoru 60-ak tisuća ljudi viška i bilo bi nade kad bi se oni mogli preseliti u privatni sektor.

Konsolidacija i restrukturiranje gospodarstva rezultirat će daljnjim pritiscima na smanjivanje zaposlenosti, a najavljeni stabilizacija razine nezaposlenosti dogodit će se uglavnom kao posljedica odljeva ljudi iz radne snage.

Imati pozitivan učinak, ali će ga neutralizirati negativan saldo razmjene s inozemstvom. Unatoč postupnom oporavku EU, mogućnosti povećanja izvoza ograničene su niskom razinom konkurentnosti ponude domaćih poduzeća na europskom tržištu. Stoga će i za ostvarivanje nulte stope rasta trebati dodatni pozitivni impulsi na području investicija. Stoga nezaposlenosti trebala bi usporiti na oko 20,5 posto. Uz izostanak rasta samo pojačano zapošljavanje radne snage u inozemstvu može ublažiti negativna kretanja. U kratkom roku otvaranje novih radnih mjesta vezano je ponajprije uz investicije privatnog sektora, za što je nužno povećati konkurentnost poduzeća. U dugom roku zaposlenost najviše ovisi o znanjima i vještinama koje se stječu u procesu obrazovanja.

Alen Kovač, analitičar Erste banke, također upozorava na nedostatak investicija, na što se nadograđuje i dalje nepovoljan trend osobne potrošnje. Na izvoznoj strani sučeni smo s težim pristupom tržištima Cefe, a prednosti pristupanja zajedničkom tržištu bit će vidljive tek u srednjem roku, i to uz preduvjet provođenja reformi i dinamiziranja investicija.

Ipak, znakovi oporavka u EU ohrabruju i smanjuju rizike na strani gospodarskog rasta. Stoga u 2014. očekujemo stagnaciju stope rasta BDP-a, i to ako ipak dođe do blagog oporavka investicija te izostane pogoršanje izgleda rasta na glavnim izvoznim tržištima. Pri tome i dalje očekujemo nastavak trenda blagog pada osobne potrošnje, potaknutog, između ostalog, daljnjim rastom stope nezaposlenosti, za koju očekujemo da će porasti s prosječno 17 posto u 2013. na 17,5, mjereno anketnom metodom. Realno, dok ne dođe do oporavka investicija i dinamiziranja izvoza, neće se stabilizirati ni tržište rada.

Željko Lovrinčević sa zagrebačkoga Ekonomskog instituta, pak, kaže da mnogo toga ovisi o tome hoće li i koliko vlast napokon početi rezati, točnije koliko će brzo otpuštati iz javnog sektora. Oko 15 tisuća ih je na raznim javnim poslovima (razne institucije, uredi, komunalni poslovi…) plus još toliko ‘zaposlenih’ za 1600 kuna i barem je još 30 tisuća viška, dakle kada bi se tih 60-ak tisuća iz javnog preselilo u privatni sektor, bilo bi nade. No privatni sektor, pogotovo prerađivačka industrija, neće tako brzo zapošljavati, jer je iskorištenost kapaciteta niska, pa će se, baš kao i u EU, događati rast bez zapošljavanja, uvjereno je Lovrinčević.

Škreb upozorava na temeljni problem, onaj u našoj glavi – mnogo je gore ostati u mentalnoj recesiji i zabuditi da ovako možemo još dugo. Podsjeća da recesija na latinskom znači vraćanje unazad. Koliko je dogorjelo do naktiju možda je najbolje satirički ocrtao državni sindikalac Siniša Kuhar.

• Dok se Hrvati prijavljuju za misiju kolonizacije Marsa koju je pokrenuo nizozemski poduzetnik Bans Lansdorp, Hrvatska je na najboljem putu da postane idealni poligon za simuliranje uvjeta na crvenom, beživotnom planetu. Zemlja u kojoj presušuju svi životni resursi, a Vlada se bori protiv rastuće populacije umirovljenika, korisnika državnog proračuna, nezaposlenih i zaposlenih koji pokazuju sve veći manjak spremnosti na daljnja odricanja, idealno je mjesto za trening budućih astronauta misije ‘Mars One’. Neprijateljsku poreznu sredinu i surovu administrativni krš u kojem se ministarske zvijezde nadmeću u postavljanju životnih prepreka građanima mogu preživjeti samo najači, a takvi bi trebali biti budući osvajači Marsa. I dok pesimisti razmišljaju o tome kako napustiti Hrvatsku, a alternativa im je čak i Mars, dramatično pogoršanje životnih uvjeta u Lijepoj Našoj uskoro bi moglo postati naša komparativna prednost. Takva zbog koje bi u budućnosti mogla ponijeti laskavu titulu kolijevke izvanzemaljskog života.

Da, tko preživi Hrvatsku, Mars je za njega mačji kašalj.