Razina nezaposlenosti u Hrvatskoj dobila je oznaku katastrofe: pola radno sposobnog stanovništva ne radi, a prognoze govore da će se broj nezaposlenih i dalje povećavati. Poslodavci su pak vrlo nezadovoljni onime što im isporučuje obrazovni sustav. O čemu je riječ, razgovarali smo s dr. sc. Robertom Kopalom, dekanom Visoke škole za financije i pravo Effectus.
Kako treba integrirati tržište rada i visokog obrazovanja? – Odgovorit ću protupitanjem: može li se danas uopće govoriti o dijalogu tržišta rada i obrazovanja u Hrvatskoj? Općepoznato je da hrvatskim tržištem rada dominira problem strukturne nezaposlenosti. Golem problem i percepcija poslodavaca te njihova očekivanja od ‘proizvoda’ koje im isporučuje obrazovni sustav. Primjerice, samo 11 posto poslodavaca misli da zadovoljava razina kvalifikacije šest, prvostupnik, odnosno 81 posto misli da treba imati razinu sedam, master studij. Zatim, od sredine 2000. nadalje visoko obrazovanje najviše je raslo upravo na poljima koja bilježe sufit. Samo 42 posto poslodavaca i 72 posto predstavnika obrazovnih ustanova misli da mladi s diplomom mogu odmah početi raditi. Diskrepncija je očita. Veliko je pitanje može li obrazovanje prema modelu prema kojem funkcionira već godinama uopće sanjati o ambiciji da prati potrebe tržišta rada, posebno uzme li se u obzir sposobnost njegove prilagodbe brzim promjenama koje proživljava tržište rada. Odgovor na pitanje veoma je složen i morao bi sadržavati istodobnu provedbu mnogih mjera čiji rezultat, rekao bih optimistično, možemo očekivati za 15 godina.
