Lakše se diše

zna se ni kolike su ni ima li ih uistinu; za iznošenje pogrešnih podataka nema nikakvih sankcija pa se dužnik i vjerovnik mogu dogovoriti kako žele i na to nitko ne može utjecati. Pogotovo su oštećeni poslovni partneri, tj. dobavljači, jer im se tražbine otpisuju i ne prihvaćaju u iznosima u kojima su robu ili uslugu uredno i na vrijeme isporučili. Pozitivna strana, odnosno prednost tog zakona, trebali su biti ubrzanje i poboljšanje likvidnosti, čišćenje tržišta brzim restrukturiranjem od loših tvrtki te najveća zaštita vjerovnika. Međutim, praksa pokazuje nešto drugo. Brzopletost u donošenju tog zakona nije donijela kvalitetan pomak. Za sada planovi restrukturiranja nude samo rezanje troškova, otpise pasive i financijsko restrukturiranje kreditnih obveza, a planovi ulaganja i stvaran razvoj prava su rijetko – kaže Košćak. Već se uvode ponovne blokade, tužbe vjerovnika također su neizbježne, a EU bi otpise dugova države prema poduzećima u predstečajnoj nagodbi mogao tretirati kao potporu i proglasiti ih nelegalnim. Osim toga nije jasno definirano tko kvalificiran kontrolira planove poslovanja za cijelo razdoblje do završetka provedbe predstečajne nagodbe. Zaključenjem na sudu nagodba, zapravo, tek počinje i traje dok se ne izvrše sve potpisane obveze, što u prosjeku traje nekoliko godina. U svakom slučaju, zbog već četiri izmjene i dopune Zakona problema s interpretacijom imaju svi, od vjerovnika i Fine do sudova i zakonodavca.

Tvrtke kojima je predstečajna nagodba, barem zasad, omogućila da prodišu i pokušaju nanovo stati na noge hvale taj ‘izum’. Dario Puljiz, predsjednik Uprave Spačve, kaže da je tvrtki koju vodi predstečajna nagodba pomogla da normalno posluje te da je prošla i vlasničko i kapitalno restrukturiranje, čemu je znatno pridonio ulagač (fond Quaestus Borislava Škegre) koji je financijski pomogao oporavku. Upravo je u vlasničkom i kapitalnom restrukturiranju ključ uspjeha. Slična je situacija u Optimu Telekomu, gdje će se, ako preuzimanje odobri AZTN, vlasnička struktura potpuno promijeniti u korist vjerovnika (glavni su Zagrebačka banka i HT, koji preuzima i operativnu kontrolu nad poslovanjem); donedavnome većinskom vlasniku Matiji Martiću ostaje samo 3,6 posto udjela.

Ipak, kad se podvuče crta, predstečajne nagodbe u prvoj godini života nisu povećale učinkovitost poslovanja poduzeća, a u većini slučajeva, kaže Košćak, izostalo je cjelovito i pravo restrukturiranje s pogledom u budućnost. Poduzetnici upozoravaju na to da podatak kako je predstečajnim nagodbama spašeno više od 20 tisuća radnih mjesta nije dovoljan sam po sebi jer tvrtke koje su prošle taj postupak nemaju nikakvo jamstvo da će opstati na tržištu jer su izgubile povjerenje klijenata.

U tu svrhu Ministarstvo financija i HBOR razgovaraju sa Svjetskom bankom na temu osnivanja fonda koji bi financirao tvrtke koje su zaključile predstečajnu nagodbu, a pate od nelikvidnosti i nedostatka obrtnih sredstava. Ako se tvrtke koje zaključuje predstečajnu nagodbu ne okrenu razvoju, ne pronađu nova tržišta, kapitalno ne ojačaju itd., ponovno će se naći u problemima, a svi njihovi vjerovnici.