Za mnoge bolesti postoje jedan dan u godini koji se obilježava kao svjetski dan borbe protiv nje. Svakoga takvog dana prigodno se iznosi i broj oboljelih hrvatskih građana od tih bolesti, što me uvijek iznova fascinira. Gotovo nema poznate bolesti od koje ne pati barem nekoliko stotina tisuća ljudi u našoj zemlji.
Metateziofobia, strah od promjena, nema svoj dan. Da ga ima, vjerojatno bi se pokazalo da od nje pati nekoliko milijuna hrvatskih građana te da bolest osobito pogađa političare. Ali i da je izlječiva. Čini se, izlječenje počinje kad voda dođe do grla. Čini se da se taj trenutak dogodio ove godine.
Ovogodišnji Liderov specijal pun je izraza ‘promjena’. O nužnosti promjena govore doslovno svi. Čini se da se u hrvatskom društvu, uključujući političare, napokon osvijestilo da se moramo mijenjati. O tome je postignut nacionalni konsenzus. Sad se još samo moramo početi mijenjati. I o tome postoji nacionalni konsenzus, još je samo pitanje političke volje i snage da se promjene provedu. Kako god, Vlada, koja se na polovini mandata baš nema pohvaliti s mnogo obavljenoga, za neprovedbu promjena više ne može tražiti alibi u tome da nema potporu. Ima je. Dugogodišnji recesijski jed natjerao nas je da svi uvidimo kako u svijetu koji se neprestano i sve brže mijenja više ne možemo naprijed a da se ne mijenjamo još brže i radikalnije od drugih.