MLJEKOMATI

Dobra ideja koja može ublažiti nevolje malih proizvođača mlijeka podbacila je zbog njihova lošeg poznavanja organizacije poslovanja. Rješenje je u zajedničkom nastupu.

U Slavoniji i Dalmačiji najslabije se prodaje sirovo mlijeko iz mljekomata, kaže tajnik NUMS-a Darko Pavičević, a razlog je slabija kupovna moć stanovništva (litra stoji između pet i sedam kuna). Željko Pažulj, prvi stočar koji je postavio mljekomat u Hrvatskoj (2010. u Zagrebu), kaže da je to pitanje i navike. Naime, prema njegovu iskustvu, prodaja je bolja u manjim sredinama u kojima žive potrošači koji su ili odrasli na selu ili su imali izravan kontakt sa selom. Zagreb, Rijeka, Split i Osijek nisu za sada najbolje tržište. Njima se može priključiti i Lika, no ondje nema razvijene mreže mljekomata – možda i zbog toga što se tamošnji ljudi ili sami bave stočarstvom ili je važan utjecaj i slabije kupovne moći, o čemu govori Pavičević. Najviše mljekomata ima u sjevernom dijelu Hrvatske; Istra i grad Sisak također bilježe rast. Unatoč teškoćama proizvođači mlijeka ne odustaju. Tako je Pažulj nakon dvije godine morao povući mljekomat iz Zagreba te ga je prebacio u Jastrebarsko. Nije mogao plaćati 2500 kuna za struju i 800 kuna za lokaciju te 50-ak kuna za gorivo svakodnevno.

Sad sam prezadovoljan. Dnevno prodam 150 litara po šest kuna – ispričao nam je.

Dražen Brlić prvi je postavio mljekomat u Virovitici. Naplaćuje pet kuna za litru mlijeka, na dan proda 150 litara i kaže da se odlučio na to kako bi provjerio mogućnost takve prodaje. Ostatak od 650 litara dnevne proizvodnje prodaje jednom velikom otkupljivaču, no u Virovitici još nije, priznaje, potpuno zadovoljan.

Ne mislim ga zatvarati, ali od ovog mljekomata ne može se živjeti. Vidjet ćemo, možda idućih godina bude veća potražnja – poručuje.

No zato je, kaže Pavičević, u Zaprešiću prodaja iznimno dobra. Ondje se na dan prodaje najmanje 350 litara mlijeka po šest kuna, a katkad premaši i 400 litara.

Razvoj prodaje mlijeka s mljekomata može se generalizirati prema područjima Hrvatske, no jasno je da i unutar tih područja ima razlika. Pavičević kaže da je jedan od najvećih problema taj što domaći proizvođači mlijeka nemaju razvijen marketing niti organizaciju poslovanja, pa je NUMS odlučio osnovati svoju sekciju proizvođača mlijeka. Ujedinjavanje prodaže i nabave te uključivanje mehanizacije u zajedničku svrhu trebali bi utjecati na ekspanziju mljekomata. Osim toga, kaže, ne može se sve mljeko prodati s mljekomata pa je NUMS pokrenuo postupak registracije pregovarača u ime proizvođača mlijeka. Time se želi promijeniti ustaljena praksa da otkupljavač pregovara o uvjetima otkupa sa svakim farmerom pojedinačno, što je uvijek nepovoljno za farmera.

Bit će u mnogo boljoj poziciji kad u ime njih s prerađivačem bude pregovarao predstavnik. Zajedničkim nastupom prema potrošačima i prerađivačima nastojat ćemo sami pronaći neka rješenja, a ne da svako malo idemo na ulicu i prosvjedujemo – kaže Pavičević.

Ujedinjeni mogu, tvrdi, pronaći tržište i u Sloveniji, čak i Italiji. Priče da su mljekomati propala stvar rezolutno je odbacio rekavši da one idu na ruku velikim prerađivačima. No ne misli da se mogu boriti s njima, nego da su mljekomati ništa koja ipak može ublažiti nevolje malih proizvođača. Ako su razjedinjeni ipak uspjeli postići da broj mljekomata raste, nije isključeno da bi udruživanjem mogli ostvariti i bolje rezultate.