Home / Biznis i politika / Nagrađivanje nekonkurentnosti

Nagrađivanje nekonkurentnosti

Voljnost njezinih političkih elita da prihvatite dubinu ekonomskih problema i aktivno upravljaju potrebnim promjenama. U tom se pogledu posebno ističe sadašnja Vlada, na koju su polagana velika očekivanja da će, nakon dovršetka pregovora o članstvu u EU, sve svoje snage i povjerenje građana iskoristiti za ekonomski oporavak. Vlada je pokušala stabilizirati proračun poreznim mjerama u nadi da će se u međuvremenu nekako dogoditi ekonomski rast. Ali nije. I zato se protekle dvije godine treba shvatiti i kao konačan dokaz da se gospodarski rast ili točnije gospodarski rast koji osigurava rast zaposlenosti neće dogoditi sve dok bitni elementi ili točnije nedostaci ekonomskog okvira ostaju isti i nepromijenjeni.

Zahtjevi procedure za sprečavanje prekomjernog deficita znače stoga i poziv na razumijevanje i prihvaćanje da se ni fiskalni problemi ni ekonomski oporavak ne mogu realizirati bez stvarnih promjena. U Hrvatskoj neće biti rasta sve dok je državna administracija najveća prepreka ulaganjima, a bez njezine reforme nema ni stabilizacije proračuna jer su plaće državnih i javnih službenika znatna proračunska stavka. U Hrvatskoj neće biti stabilizacije proračuna sve dok se proračunske subvencije troše za pokrivanje gubitaka i nagradevanje nekonkurentnosti, umjesto za poticanje razvoja, inovacija i uspjeha u tržišnom natjecanju. Proračun se ne može trajno stabilizirati sve dok zdravstveni sustav funkcionira na razini troška koji je 4-5 milijardi kuna veći od raspoloživih sredstava.

U borbi za očuvanje državnog monopolu u zdravstvu direktno se sprečava razvoj mnogih aktivnosti od kojih danas druge države odnosno njihovi poduzetnici uspješno zarađuju. U borbi za očuvanje svih razina zdravstvene zaštite za sve prijeti opasnost da nitko više nema primjerenu zdravstvenu zaštitu. Štoviše, sve dok se ne smanje i ne stabiliziraju rashodi nema ni prostora za snižavanje poreza, a i kamate će ostati visoke sve dok se banke ne moraju boriti za klijente jer sva raspoloživa sredstva usisava najveći klijent tj. država za financiranje svojih deficita. A sve dok su porezi i kamate neizdrživo visoki, hrvatski su poduzetnici nekonkurentni u izvozu, a hrvatski građani nemotivirani stvarati potražnju za njihovim proizvodima.

Odgovor na pitanje o tome kako će izgledati i kakva će biti 2014. godina ovisi o tome jesu li hrvatski političari spremni prvo sebi, a onda i svima drugima objasniti nužnost promjena i početi te promjene provoditi. Hrvatskoj je stoga potrebno i ponovno uspostavljanje političkog dijaloga, kojeg već dugo uopće nema. Dubina ekonomskih problema i kriza u koju je zapalo društvo taj dijalog traži i opravdava. Ako hrvatski političari ponovo krenu linijom manjeg otpora tražiti i identificirati krivce te prebacivati odgovornost jednom na političke oponente, drugi puta na stručnjake, treći puta na krupni kapital i tako unedogled, besperspektivnost će i dalje ostati dominantno obilježje hrvatske stvarnosti. A deficiti i dubioze samo će rasti.

U tom slučaju treba voditi računa o jednom malom detalju. Deficiti su onoliko visoki koliko su novca vjerovnici spremni posuditi za njegovo financiranje. A ta spremnost nije bezgranična.