Poduzetnik dokazao da poreznici retroaktivno primjenjuju zakon

Porezna uprava pozvala se na članak 26. a Općega poreznog zakona iako se taj zakon primjenjuje od 2012, a eventualna se zloupotreba dogodila 2010. Poslije se pozvala na članak 26.

U pravni sud u Osijeku svojom je presudom još jednom ukazao na to da neki zaposlenici u Poreznoj upravi potpisuju protuzakonita rješenja. Tvrtka Romb iz Slavonskog Broda tužila je Ministarstvo financija zbog retroaktivne primjene odredbi Općega poreznog zakona.

Romb se žalio na rješenje Porezne uprave u kojem je stajalo da je ta tvrtka povezana osoba s tvrtkom BOŽO-IN i da je kao porezni jamac dužna namiriti neplaćeni porez u visini od 532.631,95 kuna. Žalba je odbijena pa su završili na Upravnom sudu. Napominjem da ovdje ne razmatramo jesu li tvrtka Romb ili njezin vlasnik Božidar Šprajc nastojali protuzakonito izbjeći plaćanje poreza, to neka utvrđuju nadležna tijela. Pretpostavimo ipak da je PU u pravu i da je Šprajc osnivanjem nove tvrtke htio izbjeći platiti dug, ali jedna protuzakonita radnja ne može opravdati drugu protuzakonitu radnju. Sud ne osporava činjenicu da je tvrtka BOŽO-IN ostala dužna pola milijuna kuna poreza niti da je Šprajc njen vlasnik, kao i tvrtke Romb, ali Sud u tom predmetu razmatra protuzakonito djelovanje PU.

PU rješenjem od 26. rujna 2012. zahtijeva da porezni jamac Romb taj dug plati u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe. PU se pozvao na članak 26. a spomenutog zakona koji govori o tome koje su to radnje kojima se oštećuje porezno tijelo kao vjerojatno u porezno-dužničkom odnosu. To su: preusmjeravanje novčanih tokova na druge pravne ili fizičke osobe radi izbjegavanja plaćanja poreznih obveza, korištenje društveni radi postizanja ciljeva koje ne bi sam mogao postići, a koji su zabranjeni, umanjenje ili otuđenje imovine društva ako je isto za posljedicu imalo nemogućnost plaćanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa. Tu ima još de-finiranih radnji i zakonodavac je time htio spriječiti poznate zloupotrebe.

Također se pozvao i na članak 41. stavak 1, točka 2, koji definira što su to povezane osobe: ‘Dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno, značajan utjecaj na drugu ili druge’. Nema sumnje da su Šprajc mogli prepoznati u tim zakonskim odredbama, ali to ne znači da je, ponavljamo, kriv, a s druge strane s pravom se žalio da su te odredbe primijenjene retroaktivno.

U obrazloženju presude sutkinje Valentina Grgić Smoljo piše da Samostalni sektor za drugostupanjski postupak Ministarstva financija nije odgovorio na Šprajcovo pitanje zašto je zakon primijenjen retroaktivno, nego je odbio žalbu pozivajući se na članak 26. Podsjećam, u prvostupanjskom rješenju PU se pozvao na članak 26. a, ali kako taj članak 2010. nije bio u primjeni nego je vrijedio tek od 2012, jasno je da je u drugostupanjskom postupku to pokušano opravdati članak 26. No taj članak ne precizira najbolje koje su radnje protuzakonite, pa je zbog toga zakonodavac naknadno morao uvrstiti i dodatne članke (26. a, b, c i d). Zbog toga je Sud zaključio da tvrtka Romb nije porezni jamac tvrtki BOŽO-IN jer u vrijeme prijenosa imovine i radnika s jednog na drugo trgovačko društvo nisu bile u primjeni sporne odredbe. Na temelju toga Rombu nije dokazana ni tvrdnja da je povezana osoba s BOŽO-IN, iako je članak 41. bio na snazi 2010. To je poraz Porezne uprave. U njoj neki ljudi očito donose protuzakonita rješenja logikom ako prođe – prođe. Time samo pridonose pravnom kaosu u zemlji.

Božidar Šprajc izrazio je zadovoljstvo na detaljnom obrazloženju presude u kojoj je pobjedio Poreznu upravu: ‘Ulazak u srž problema u vrijeme kada Porezna uprava radi iznude nad poreznim obveznicima, a njezini su zaposlenici primorani donositi suluda rješenja, pokazuje da ipak postoje ljudi koji se ne boje.’ I bismo željeli navesti da je takva presuda vraćanje u pravne okvire zemlje jer je evidentno da je pogrešno primijenjen Opći porezni zakon. Također možemo reći da je predmet riješen relativno brzo s obzirom na to da je Šprajc tužbu Upravnom sudu podnio 22. ožujka 2013, a presuda je donesena 2. listopada ove godine, dakle za samo šest i pol mjeseci, što stvarno nije loše. Iako jedna lasta ne čini proljeće, ohrabruje da nije baš sve tako crno.