Na moguće investitore. To se naslanja na šumu često protuurečnih i mnogo puta mijenjanih zakona i propisa. Čak ni u jedinoj propulzivoj grani privrede, turizmu, Hrvatska ne čini dovoljno. Hoće li u 2014. utvrditi promišljene prostorne planove, privatizirati – potičući tržišnu utakmicu i obiteljsko hotelijerstvo, hotele preostalih mjesnih mastodonata, aktivirati mnogobrojne bivše vojne objekte, staviti u pogon programe obuke jezika i drugih znanja potrebnih u turizmu, učiniti ponudu naših restorana zanimljivijom i odrazom domaćih specijaliteta, udružiti iznajmljivače privatnih prostora u planiranje zanimljivih programa?
Budući da je turizam ostao posljednji veliki hrvatski izvozni proizvod, strategija treba biti stvaranje hrvatskih grozdova koji povećavaju ekonomičnost i rentabilnost našeg turizma: hrana, voda, odjeća, suvenir, održavanje, izgradnja itd. Strateški je važno riješiti pitanje prehrane vlastitim resursima, a to je moguće jedino ako se relativno jeftino isprave veliki politički promašaji iz prošlosti i poljoprivredna politika usmjeri na aktiviranje snaga obiteljskoga gospodarenja koje su uzdrmane, ali još prisutne na selu. U tome nam Bruxelles može pomoći, ali jedino ako sami znamo što nam treba i što želimo. Zajednička politika EU ne zamjenjuje, nego dogovorenim mjerama štiti i unapređuje nacionalne politike kojima svaka zemlja rješava svoje probleme.
Problem nije u novcu. Hoćemo li 2014. ‘otkriti’ skrivene resurse i staviti ih u pogon? To je i odgovor na kritiku da se smanjenjem birokracije smanjuje potrošnja. Rast mora imati realnu podlogu. U Hrvatskoj je iluzorno govoriti o javnim poduzećima kao nekim normalnim poslovnim organizacijama dok god se njima upravlja kao ležima stranaka na vlasti. Upitni kriteriji prema kojima se vodstva tih poduzeća postavljaju i svako malo smjenjuju potpuno su strani suvremenim postavkama upravljanja složenim organizacijama. Čak i kad na čelo takvog poduzeća dođe netko sposoban, vrlo brzo se suočava s ograničenim radijusom djelovanja i još ograničenijim rokom vlastitog trajanja. Hoće li u 2014. javna poduzeća preživjeti kao najvažniji bastioni jednostranačja ili ćemo vidjeti kvalitetan pomak?
