U Hrvatskoj su svojedobno egzistirale dvije burze, čak dva tržišta kapitala. Uza Zagrebačku burzu postojala je i Varaždinska burza. U vremenima opće euforije te su se dvije burze spojile u jednu, za koju se, barem tada, vjerovalo da će biti regionalni lider, predvodnik, pa čak i burza lovac, nikako ne lovina. U međuvremenu, dogodila se svjetska ekonomska i financijska kriza, balon je puknuo, a tržišta kapitala ozbiljno su uzdrmana čak i u mnogo ozbiljnijim, bogatijim i razvijenijim državama. Odonda ekonomska kriza ne-smiljeno trese već pet godina i Hrvatsku (s baš nikakvim naznakama oporavka), pa tako i njeno majušno tržište kapitala. A još ne tako davno naivno se vjerovalo da se na burzi uvijek i samo dobiva, nikako ne i gubi. Vrhunac burzovne euforije bile su svakako inicijalne javne ponude tada velikih državnih poduzeća, Ine i Hrvatskog Telekoma, takozvane narodne dionice.
Financijski uglavnom slabo potkovana cro-populacija nahlila je na spomenute dionice, ulazila u dugove, kredite i posudbe, ne bi li se kupio obećavajući paket na kojem će se sigurno zaraditi.
Otišlo 68 društava. Pritom je najkarikaturalnija priča u cijeloj toj burzovnoj gunguli bila da je čovjek nazvao tadašnji SDA ne bi li priupitao kada bi mogao doći po taj paket i stane li mu u auto. Kako bilo, s krizom je stiglo i otežnjenje, dionice su uglavnom pale, mnoge i propale, pa se shvatilo da se u burzovnom mešetarenju može i gubiti. Primjera radi, dionica T-HT-a, najprodavanija u Hrvata, na inicijalnoj je javnoj ponudi vrijedila 265 kuna, rekord joj je bio 404 kune, a trenutačno je na 175 kuna. Kriza i dalje ne popušta, a burza kao i čitava ekonomija diše na aparatima. Kakvi su uopće izgledi da u sljedećoj godini jače oživi tržište kapitala, ima li u Hrvata kompanija spremnih za IPO, …
