Što kažu analitičari velikih banaka

Nakon punih pet godina krize, usporavanja ekonomskih aktivnosti i nestajanja radnih mjesta trebalo bi biti potpuno jasno da se smjer Vlade politike mora radikalno mijenjati. U posljednjih trinaest godina mijenjale su se vlade iz dvaju glavnih političkih blokova koje su pokazale nevjerojatnu odbojnost prema tržišnim reformama. Uglavnom zbog svoje pogrešne ekonomsko-političke politike. Politika koja se usredotočila, do-duše iz različitih političkih motiva, samo na održavanje financijskog položaja državnoga (javnog) sektora imala je pogrešan smjer i stvorila je neproduktivne ekonomsko-političke strukture. Za razliku od najbolje prakse vođenja ekonomsko-političke politike u EU, koja se temelji na punoj slobodi poduzetništva, smanjivanju javnog i jačanju privatnog sektora, hrvatska politička elita svu je snagu usmjerila na održavanje snažna državnog sektora i paradržavnih privatnih ekonomskih struktura.

U strukturi europske ekonomije prevladavaju mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća koja uživaju punu potporu fiskalne politike i zauzvrat otvaraju mnogo radnih mjesta. U hrvatskoj ekonomiji dominiraju velika državna poduzeća i privatna poduzeća s ograničenim poslovanjem samo na domaćem tržištu. Najveći su poslodavci država i njezini klijenti, koji jednostavno nisu tržišno orijentirani i konkurentni na međunarodnom tržištu. Hrvatska je već pola godine članica EU, ekonomski najrazvijenije i najbogatije svjetske regije u kojoj se ekonomski politika usmjerava na regionalni razvoj i jačanje malog i srednjeg poduzetništva. Unatoč očekivanjima vlada Zorana Milanovića nije pokrenula reforme koje bi u srednjem roku trebale promijeniti ekonomsku strukturu i stvoriti konkurentno gospodarstvo, odnosno otvoriti nov ciklus gospodarskog rasta u novome ekonomskom okružju. Smjer ekonomsko-političke Milanovićeve vlade zapravo je nastavak ekonomsko-političke prijašnjih (HDZ-ovih) vlada. Njihovo je zajedničko obilježje neraspoloženje prema razvoju tržišnih odnosa, jačanju privatnog sektora, privatizaciji. Iako ima mnogo zagovornika Vladina snažnog utjecaja na ekonomiju i sve veću javnu potrošnju, upravo je očito neučinkovit javni sektor proizveo velike deficite i duboke neravnoteže koje izabrani političari već više od desetljeća nastoje izravnavati povećavanjem poreznog opterećenja. Promjene u ekonomskoj vlasti, a to se pokazuje nakon dvije godine mandata Milanovićeve vlade, nisu povećale učinkovitost tog sektora.

Upravo suprotno, zbog niza pogrešnih kratkoročnih mjera neravnoteže su se produbile. Argumenti da javni sektor može biti učinkovit ako se unaprijedi upravljanje ili pronađu ‘kvalitetni ljudi’ potpuno su besmisleni. Privatizacija poduzeća u kojima nema javnog interesa i uvođenje privatne konkurencije u javne usluge u Europskoj uniji bio je jedini odgovor na zahtjev za smanjenje troškova i povećanje učinkovitosti države. Privatizacija i otvaranje prostora za jačanje privatnog sektora, osobito malih i srednjih poduzeća, uza snažnu fiskalnu potporu temeljna je reforma koja može promijeniti ekonomsku strukturu i gospodarstvo učiniti konkurentnijim.

Nakon ulaska u punopravno članstvo EU protivnici slobodnog i otvorenog tržišta, odnosno zagovornici zadržavanja dosadašnje dominacije državnog sektora u ekonomiji, postupno će gubiti utjecaj na Vladinu ekonomsku politiku. U tom će smislu 2014. biti odlučujuća za određivanje dinamike oporavka i robosna ekonomskog rasta koji će početi otvarati nova radna mjesta. Privatizacija javnih poduzeća ne samo da će biti neizbježna zbog fiskalnih razloga i smanjivanja (golemih) proračunskih deficita nego će biti norma za približavanje velikomu europskom tržištu. Glavni izazov za Vladinu politiku bit će dvojba između mobilizacije domaćega, danas neaktivnoga kapitala i uvlačenja svježega kapitala u zemlju velikim privatizacijama. Međutim, za otvaranje novih radnih mjesta presudna je Vladina uloga u privlačenju malih i srednjih industrijskih ulagača koji će stvoriti potpuno novu ekonomsku strukturu. Da bi bili zainteresirani za ulaganje u Hrvatsku, osim geografskog položaja i položajne rente hrvatskoga gospodarstva Vlada mora aktivno provoditi politiku te jačati tržišne institucije. Treba, dakle, modernizirati ukupan ekonomski sustav, za koji današnja vlada nije pokazala osjetljivost.