Joško Čupić

Osnovano je sada već daleke 1988. godine, kao privatno poduzeće specijalizirano za proizvodnju gotovih proizvoda; od visokotlačnih i niskotlačnih ventila, preko raznih spojnica, ‘holendera’, brtvenih prstenova, mjernih prigušnica te ostalih sklopova od nehrđajućih čeličnih i drugih materijala. Tvrtka se bavi i izradom rezervnih dijelova prema nacrtu ili uzorku, uslugama remonta i rekonstrukcije regulacijskih ventila, bušotinskih zasuna, rafinerijske armature, kuglastih i konusnih slavina te uslugama strojne obrade. Prvi pravi posao IMG odradio je za nuklearnu Krško, a već 1991. godine počela je i suradnja s Ina Naftaplinom. S većim obujmom poslovanja rastao je i broj strojeva, opreme, ali i zaposlenika, pa su sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća počeli raditi u dvije smjene, a od samo jednoga zaposlenog u početku došlo se do današnjih trideset djelatnika. IMG danas surađuje s korporacijama poput Ine, STSI-ja, Inagipa, Siemensa, Plive, Messer Croatia plina, a ostvaruje i uspješnu suradnju s međunarodnim tvrtkama kao što su Asturfluid iz Španjolske, Siemens iz Francuske i Njemačke, Imperial Valve iz Nizozemske te Alternate Energy Systems iz Sjedinjenih Američkih Država.

IMG je danas podijeljen u tri segmenta poslovanja. To su proizvodnja naših proizvoda te poluproizvoda za francuski Siemens, drugi su dio servisi za posebne armature na Inim poljima u rafinerijama i na njenim platformama, a treći je segment montaža naših proizvoda na terenu. Premda smo počeli samo kao proizvođači opreme, ta je proizvodnja u Hrvatskoj premašena, stalno je i padala, a to znači da jednostavno nije održiva. S obzirom na to da se preko naših institucija nismo uspjeli pozicionirati izvan hrvatskih granica, u smislu nekoga konkretnijeg izvoza na inozemna tržišta, gdje se vrlo teško probija, radimo sporadično, od sajma do sajma. Istina, izvozili smo nešto u Francusku, Nizozemsku, Belgiju, a naš je najveći uspjeh, ne prema količini izvezenih roba, nego prema onoj da nešto prodaje učitelju, izvoz ventilu u Ameriku – kaže Joško Čupić. Od dana kada su pokrenuli obrt, prisjeća se Čupić, obilazili su plinska polja Ine, gledali te ventile kako bi ih jednoga dana i sami mogli proizvoditi.

Takvu su opremu radile male američke manufakture, a mi smo prošle godine upravo Amerikancima prodali 300 komada, što nije neki količinski i financijski uspjeh, ali može predstavljati početni iskorak za nešto veće brojke i obujme, premda valja biti objektivan pa reći da takvih tvrtki u svijetu ima jako mnogo. Naime, da biste nešto prodali vani, morate imati resurse koje mi nemamo. Što se tiče mogućih ‘napada’ na susjedna tržišta, na regiju, nešto smo radili za Srbiju te Bosnu i Hercegovinu, ali ovdje je problem što je naša roba uglavnom dio nekih velikih paketa i onaj tko investira obično očekuje ključ u ruke, a u toj je cijeloj priči naše robe možda dva do tri posto. Tako je ovdje riječ o probijanju ne na tržišta, nego do velikih tvrtki, koje su uglavnom na Zapadu. Ovo je industrijska roba, nije maloprodaja i pristup je sasvim drukčiji – kaže Čupić.

Inače, IMG je obiteljska tvrtka (IMG bi bila neka kratica od industrijska metalne galanterije), Čupićev je otac Željko cijeli život bio tokar i tvrtka je startala upravo na nagovor Čupića starijeg, sada umirovljenika. Svi proteklih 25 godina staža odradio sam ovdje, tvrtka je registrirana kao obrt, vlasnik sam joj od prvog dana. U početku smo zapošljeni bili samo otac i ja, sada nas je trideset i redovito isplaćujemo plaće, što je danas iznimno važno. Financijski gledano, prošlu godinu proizvođači dobro, čak bolje od očekivanja, premda je zadnjih nekoliko godina, od početka krize, bilo vrlo dinamično, amplitude su bile više nego čudne. Primjerice, 2012. godinu radili smo 30 posto slabije nego godinu prije, koju smo, pak, odradili 20 posto bolje nego 2010. Ipak, 2012. godina bila nam je loša, ali zato je protekla godina bila 40 posto bolja nego ta najgore godina – kaže Joško Čupić.

To što su se prošle godine vratili na neku normalu, kaže Čupić, nažalost znači i da u Hrvatskoj nema strategije, nema se na osnovi čega ‘primiti’ za planiranje neke budućnosti, od kupnje novih strojeva, hala, do zapošljavanja novih ljudi. Na osnovi lanjskih pokazatelja trebao bih kupiti par strojeva i ‘naoružati se’, ali što će biti ako dođe još jedna loša godina?! Problem ovog posla je što strojevi stoe i do 50 tisuća eura, a da biste konkurirali strancima morate potrošiti 200 do 300 tisuća eura. Upravo smo u kriznim godinama opstali jer nismo bili kreditno zaduženi, baš kao što ni danas nismo. Ulaganja će biti ako procijenimo da će biti posla – rekao je Čupić.

Problem je, kaže, i kreditiranje, jer banke za ovakve i slične tvrtke imaju kredite s jednom kamatnom stopom u Europskoj uniji, a u Hrvatskoj sa sasvim drugom. Primjerice, naša banka u svojoj matičnoj zemlji Italiji za ovakve tvrtke ima kamatnu stopu od 0,9 posto, a kod nas je to šest do sedam posto, tako da nam HBOR ostaje jedina šansa, budući da smo proizvođači. Čak se ni našim ulaskom u Europsku uniju nije ništa promijenilo. Već smo imali sve potrebne certifikate, pa smo zato uspješno odradili i izvoz koji smo imali. Tako je IMG još 2005. godine uveo sustav upravljanja kvalitetom ISO 9001:2000, a od 2008. godine, kao prvi u regiji certificiran je prema EU direktivi 97/23 EC PED za ventil i spojnike hermeto te ih označava znakom CE – objašnjava Čupić.

Govoreći o izvozu, Čupić kaže da je njihova pozicija takva da se najprije moraju pozicionirati na domaćem tržištu, na njemu se dokazati kako bi onda išli van. Za razliku od mnogih drugih, nama nelikvidnost nije glavni problem u poslovanju, jer nam sve tvrtke s kojima radimo plaćaju uredno i u rokovima. Problem je proizvodnja, jer na razini cijele Hrvatske bez industrijske proizvodnje jednostavno nema napretka. Pa kako ćemo ostvariti neku dodanu vrijednost ako nema proizvodnje koja se potom izvozi. Reindustrijalizacija države da, ali veliko je pitanje je li ona sada i moguća. U međuvremenu prošlo je dvadeset godina, a za cijelo to vrijeme konkurencija nije sjedila skrštenih ruku, išla je naprijed. To znači da ne zaostajemo dvadeset godina, kako se obično misli, nego pola stoljeća, a to se ne može stići. Možda je rješenje da dozvolimo stranim kompanijama da dođu, da nas kupe te da radimo za njih – veli Čupić.

I sve se to događa, kaže, u uvjetima u kojima u Hrvatskoj IMG praktički nema konkurencije, što nije dobro. Istina, ima mnogo uvoza, od kvalitete do škarta, kontrole nema jer je najvažnija samo cijena. Otkad je uveden Zakon o javnoj nabavi robe i usluga, mnogo je toga otišlo u krivom smjeru. Pa ja prvi kao vlasnik tvrtke ne gledam samo cijenu nekog proizvoda, jer mogu kupiti i najskuplji alat koji mi se u kojačnici najviše i isplati. A moja tvrtka, ako je samo mrvicu skuplja od Kineza, neće dobiti posao, u tome nemamo nikakvu zaštitu, ni kao domaći proizvođači, ni kao ponuđači kvalitetne robe. Taj je zakon krivo preslikan – zaključuje Čupić.