Home / Tvrtke i tržišta / Mladi i posao Generacija izgubljena zbog obrazovanja za prošlo stoljeće

Mladi i posao Generacija izgubljena zbog obrazovanja za prošlo stoljeće

‘Bolonja’ nije mnogo pomogla, programi su i dalje zastarjeli, a masovno se obrazuje za zanimanja koja tržištu većinom nisu potrebna. Poznati su uzroci nezaposlenosti mladih, ali promjene su spore i nisu dovoljne.

Hrvatska nedovoljno ulaže u visoko obrazovanje, a i ono što ulaže nije dobro raspoređeno. Prelazak na bolonjski sustav donio je samo dodatno opterećenje i produženje studiranja umjesto obrnutog. Posebni je problem neuskladenost potreba tržišta rada i visokog obrazovanja. Kada se na sve to nadoda skepsa poslodavaca, stiže se do više nego zabrinjavajućih podataka. Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje 45 posto od 363.000 nezaposlenih mlade je od 34 godine, a u ukupnom broju 12 posto visokoobrazovanih traži posao. No veliki je problem što se mnogi školuju za suficitarna zanimanja u kojima je teško pronaći posao.

Mnogi ‘bolonju’ i dan-danas ne razumiju ili je ne žele razumjeti. Tako još uvijek imamo termine ‘viša’ i ‘visoka stručna sprema’ i nesnaženje tržišta rada prema prvostupničkoj kvalifikaciji. U tome vidim i najveći neuspjeh reforme, koja je imala za cilj skratiti studij na tri godine i povećati efikasnost studiranja, a s prijašnjih minimalnih četiri produljila ga je na najmanje pet godina. Odatle i proizlazi podatak da je samo 11 posto poslodavaca zadovoljno kvalifikacijom na razini prvostupnika, a njih 81 posto odlučilo se za višu (master) razinu kvalifikacije. Danas je sve manja potreba za bilo kojom radnom snagom pa tako stalno rastuća nezaposlenost omogućuje poslodavcima da za plaću koju bi očekivao stručni bakalaureat zapošle sveučilišnog magistra – rekao je Robert Kopal, dekan Visokog učilišta Effectus.

Iako su poslodavci (ne)opravdano podignuli kriterije pri zapošljavanju, može se reći da veći dio krivice u cijeloj priči snose visokoobrazovne ustanove. Kadar koji obrazuju vrlo često ne odgovara zahtjevima tržišta. Zastarjeli programi i zanimanja koja se ne traže već su dio problema.

Visoko obrazovanje u tom se pogledu ne prilagođava dovoljno. Programi se i dalje često oblikuju više prema zahtjevima ustanova i postojećega kadra nego vođeni ciljem da studenti dobiju znanja i vještine kako bi odgovorili potrebama tržišta rada. Zbog toga nam se javlja i problem tzv. strukturne nezaposlenosti. Naime, izlaze generacije obrazovanih za zvanja koja ne odgovaraju potrebama tržišta, zbog čega imamo dugotrajnu nezaposlenost visokoobrazovanih mladih ljudi. Sveučilišta bi trebala trajno pratiti dinamiku zapošljavanja svojih studenata, njihov uspjeh u poslovnom svijetu i osluškivati zahtjeve tržišta rada. Pritom je važna i uloga države u smislu praćenja dugo-ročnih trendova, ali i stvaranja motivirajućeg okvira za ponašanje, kako fakulteta, tako i studenata. Moderna institucija visokog obrazovanja mora imati fleksibilnost kako bi se prilagodila dinamičnim zahtjevima tržišta rada. – ističe Maja Matrinović, prodekanica na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, pod čijom kapom se nalazi visoko obrazovanje, svjesno je činjenice da postoji nesrazmjera između potražnje za nekim granama i upisnih kvota. Iako ono ne može na to utjecati, već svako sveučilište i obrazovna ustanova sami kreiraju upisne kvote, uspjeli su postići dogovor u vezi s nekim promjenama.

‘Zbog manjka stručnjaka u području prirodnih, tehničkih, biotehničkih i biomedicinskih znanosti Ministarstvo je povećanje broja završenih studenata u tim područjima zadalo kao jedan od ciljeva trogodišnjih pilot-programskih ugovora koji su sklopljeni s visokim učilištima. U ovom slučaju, međutim, ne trebaju se prozivati samo visoka učilišta jer odgovornost leži i na poslodavcima, koji su dužni pružiti informacije o kompetencijama nužnim za obavljanje pojedinih zanimanja, poruka je iz ministarstva Željka Jovanovića. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava sustavno potiče zapošljavanje mladih i kvalitetnih kadrova te pokušava na sve dostupne načine spriječiti odjeljek mozgova iz Hrvatske. Rezultata ima, ali kako se slabo vide na ukupnoj brojci. U prvih jedanaest mjeseci 2013. godine poslodavci su zaposlili 11.525 osoba sa Zavoda za zapošljavanje sa završenim prvim stupanjem fakulteta, stručnim studijem i višom školom, što je 15,7 posto više nego u istom razdoblju 2012. godine, a zaposlene su 17.802 osobe sa završenim fakultetom, akademijom, magisterijem ili doktoratom, što je 9,6 posto više nego u istom razdoblju 2012. godine. U Ministarstvu se nadaju da će suradnja između resornih ministarstava biti još bolja.

Očekujemo da će suradnja između Ministarstva rada i mirovinskoga sustava i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, koja je od stupanja na snagu Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru u veljači 2013. vrlo intenzivna, postati još bolja i potpunija. Riječ je o jednom od temeljnih propisa kojim će se osigurati uvjeti za kvalitetno obrazovanje i učenje u skladu s potrebama osobnog, društvenog i gospodarskog razvoja. Nadalje, taj zakon smatramo velikim iskorakom u uređenju međusektorske suradnje, jer njime je posebno utvrđeno da će poslove provedbe nacionalnoga kvalifikacijskog okvira, uz koordinaciju Nacionalnog vijeća za razvoj ljudskih potencijala i stručnu podršku sektorskih vijeća, zajednički provoditi resori obrazovanja, rada i razvoja, smatraju u Mrsićevu ministarstvu.

Svi moraju na vrijeme shvatiti da generacije koje sada upisaju srednju školu moraju početi odmah razmišljati o svojoj budućnosti. A isto tako i fakulteti, koji bi trebali preuzeti rizik jer će za deset godina vrlo vjerojatno biti tražena neka potpuno druga zanimanja nego danas.

Trebali bismo se pitati o budućim potrebama tržišta rada, promišljati o njima te možda katkad i riskirati i biti neshvaćeni u početku. Podaci dobiveni iz kompleksnog istraživanja provedenog 2010. na razini EU, koje je, zanimljivo, uključilo i Hrvatsku, pokazali su da je gotovo u svim parametrima odnosa obrazovanja i tržišta rada Hrvatska u skupini zemalja koje su ispod prosjeka. No najvažniji zadatak i prioritet jest vratiti ljudima nadu. Kako dati vjeru postojećim i budućim studentima te im omogućiti da shvate i prihvate da se obrazovanje isplati? Tako da svi zajedno zasučemo rukave. Što će značiti suočavanje s realnošću, ali i početak rasta – zaključio je Kopal.