Obrotničke priče o zakupu

Anka Kolman nada se da će napokon moći otkupiti lokal u kojem vodi svoj salon Viktorija.

Prema procjeni sudskog vještaka za 10 zagrebačkih lokala od 50 četvornih metara koji su prazni 15 godina, gubitak od najma iznosi 1,1 milijun eura, dok je neuplaćeni PDV 2,8 milijuna eura, a neuplaćeni doprinos za plaće 1,2 milijuna eura, što čini ukupni gubitak od 5,1 milijun eura.

Optimizam je toj frizerki, ali i mnogim drugim zakupcima gradskih poslovnih prostora, podignula prošlotjedna najava zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića. Među zakupcima je mnogo i onih koji ‘svoje’ prostore drže pod ključem, pokrivaju ih bijelim papirima ili novinama, natpisima ‘Zatvoreno zbog preuređenja’, zbog čega Zagreb danas podsjeća na neka najkritičnija socijalistička vremena. Istina, gradonačelnik je samo najavio da će za mjesec dana u javnost izaći s nekim rješenjem, koje još nema, ali i to je dovoljno ljudima koji već desetljećima žive od najava i obećanja ne uspijevajući riješiti za njih životnu dvojbu: hoće li i kada otkupiti prostor u kojem rade ili neće.

Za lokal od tri-desetak četvornih metara u kojem Anka Kolman ima frizeraj, Grad Zagreb i Hrvatska sudski su se borili od osamostaljenja države. Nakon što su zakupnicu godinama zbunjivali i iscrpljivali prepucavanjem, prije nekoliko godina metropolja je pobijedila. Kolman svih ovih godina uredno podmiruje najamninu nadajući se otokupu prostora koji je danas u lošem stanju jer, kako kaže: – Već dvadesetak godina borim se za pravo na otokup i cijelo to vrijeme ne znam što će biti, stoga nisam mogla ući ni u nužno veliko ulaganje od bar nekoliko desetaka tisuća eura, od sanacije poda do instalacija.

Nedaleko od nje, u ulici Pod zidom, posluje jedan od najpoznatijih tradicijskih obrtnika, šeširđžija Zlatko Cahun. Taj je lokal djelomično u njegovu vlasništvu, a djelomično u državnome. Zbog toga što je on dijelom u državnom vlasništvu, Cahun je u boljem položaju jer, kažu svi, država će se, kad napokon pokrene taj postupak, radije rješavati takvih malih nekretnina nego gradovi i lokalne uprave i samouprave. Cahun je svejedno prije desetak godina, ljutit zbog nedjelovanja svih, čak i Hrvatske obrtničke komore, okupio sebi slične kako bi sastavili prijedlog zakona koji štiti tradicijske i deficitarne obrte. Upravo su oni u tekstove dosadašnjih zakona i uredbi uveli obvezu da aspiranti na lokal moraju raditi više od deset godina u prostoru kako bi se izbjeglo da jednak status pri otokupu imaju mešetari lokalima.

• Najблиže smo bili rješenju kad je ministrica bila Vesna Škare Ožbolt, koja je donijela zakon, ali on je omogućavao samo prodaju državnih prostora. Nakon njezine smjene stalno se samo govorilo o novoj uredbi i zakonskim izmjenama prema kojima će i gradski i općinski prostori moći na prodaju. Poslije, 2011., donesen je novi Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora, ali nekoliko mjeseci zatim Uredba o kupoprodaji koja kaže da će država prodati ono što je zahtjevno održavati ili se isplati urediti. Tako je sav naš napor da očuvamo vrijedne obrte pao u vodu. Što više, otvoren je prostor za slobodno tumačenje – kaže Cahun.

Pri tome je sačuvana odredba da na otokup imaju pravo oni koji su u prostoru barem pet godina, što je sve zakupce lokala svelo na čuvare sve zapuštenijih nekretnina dok se ne donese odluka. Iza najблиše slijepih izloga stoji, dakle, čekanje trenutka kad će kao vlasnici odlučiti o preuređenju ili prodaji. Dio lokala u međuvremenu je dobio i nove vlasnike u sporovima o povratu imovine; nije rijedak slučaj da su oni najpohlepniji najmodavci. I Tomislav Cerovečki, jedan od najpoznatijih kišobranara koji je poslovao u Ilici blizu glavnog trga, nakon što je upoznao novog vlasnika, iselio se iz lokala jer je predložena najamnina bila astronomska.

• Za mene je to završena priča. Ne mogu čovjeku zamjeriti što želi zarediti, ali ja to nisam mogao platiti – kaže obrtnik koji se zahvaljujući ugledu izborio za mali lokal također u Ilici, pokraj Hrvatske obrtničke komore.

Istina, neslužbeno svi govore o tome kako privatnici ‘deru s cijenama’, potpuno nesvjesni krize, o manjim prihodima, malo kupaca, trgovačkim centrima na rubu grada. Ipak, Grad je izašao u susret obrtnicima koji nisu u sustavu PDV-a. Zagreb je od Nove godine zakonski prisiljen, kao i većina drugih gradova koji iznajmljuju.