Startupovi su ključni za razvoj ekonomije

Kako ste zadovoljni s prvih godina i pol dana ZIP-a, s interesom, kvalitetom projekata…? – S jedne strane, mnogo je stvari koje bismo mogli poboljšati i mnogo je posla pred nama jer smo tek na početku projekta. S druge strane, dosta smo napravili u ovom razdoblju, zadovoljni smo s brojem timova koji su prošli kroz program i stvaranjem pozitivne atmosfere oko poduzetništva i startupova.

Mnogi vam zamjeraju da u vezi sa svim tim radite preveliku galamu i da se stvaraju prevelika očekivanja, a da je utjecaj startupova na ukupno gospodarstvo minoran. Kako to komentirate? – Nama jest zadatak da populariziramo startup-kulturu, a i vanjski faktori poput krize i opće apatije dovode do toga da su ljudi gladni dobrih vijesti. Uobičajena zamjerka je: što pet startupova koji će zaposlit po pet ljudi mogu promijeniti u situaciji gdje u tjednu bez posla ostaju tisuće ljudi? Većina kritičara živi u svijetu očekivanja golemih poduzeća. Naravno da startupovi neće zaposlit deset tisuća ljudi. Vremena takvih konglomerata su prošla, možda će ponegdje nastajati, ali nema sumnje, i kod nas i u svijetu rast se može očekivati od malih i srednjih poduzeća, novih tehnologija itd. U tom smislu startupovi su nešto čemu treba posvetiti pažnju. Osim toga najveće današnje tehnološke korporacije prije deset ili 30 godina počele su kao startupovi. Smatramo da su pokretanje startup-tvrtki i podrška koja im se daje iznimno važni za čitavu ekonomiju. Ne smatramo da je naš zadatak transformirati Hrvatsku, HUP, Vlada i slične institucije djeluju na makrorazini, a naš je cilj omogućiti uvjete na mikrorazini.

Zašto su startupovi važni za čitavu ekonomiju, koji su vaši argumenti? – Startupovi u sebi objedinjavaju sve ključne elemente nužne za razvoj ekonomije: zadržavaju i privlače najtalentiranije i najinovativnije ljude. Temelje se na znanju i visokim tehnologijama. Imaju potencijal osvajanja svjetskog tržišta. Dva primjera dovoljno govore – jedan globalni i jedan domaći. Skype je strahovito pozitivno utjecao ne samo na estonsku, već i na čitavu europsku poduzetničku scenu. U Hrvatskoj možemo pogledati Osijek, koji je donedavno bio na glasu kao ekonomski zapećak, da bi ga u proteklim nekoliko godina startupovi poput Farmerona i izvozno orijentirane IT kompanije poput Inchooa i druge slične tvrtke pretvorili u pravi ‘Software City’ u koji se sele najbolji dizajneri i programeri iz Zagreba.

Greenpie je prvi startup iz ZIP-a koji je dobio investiciju, ima li još projekata za koje su zainteresirani investitori? – Još su dva tima u pregovorima, što ne mora značiti da će i dobiti investiciju, ali sve je to potvrda da smo na pravom putu nakon dvije odrađene generacije i treće koja je u tijeku. Greenpie je dobio investiciju od 50 tisuća eura bugarskog inkubatora LauncHUB i formalno su morali otvoriti tvrtku u Bugarskoj, iako se tamo ne sele. U svakom slučaju, bilo bi bolje da se ovdje potiču startupovi i osnivaju tvrtke. Prema našoj procjeni Hrvatska bi mogla biti zanimljiva regionalnim projektima iz Srbije, BiH i Makedonije, jer je kulturološki i jezično vrlo bliska, a članica je EU, da dođu ovdje osnivati kompanije.

Što je sve još potrebno napraviti u Hrvatskoj da se stvore uvjeti kako bi od startup-tvrtke mogla nastati velika globalna kompanija? Što sve nedostaje od potrebne infrastrukture? – Mnogo toga nedostaje. Prvo, banalno, što smo primijetili kad smo krenuli s ovim projektom jest da kod nas nije bilo zajedničkog (coworking) prostora u kojem se može raditi i pokretati tvrtke. Druga stvar je financiranje. Trenutačno postoji Crane kao udruga poslovnih anđela, kojih nema tako mnogo i već su investirali u neke projekte, a banke nisu primjerene za startupove i to su svi potencijalni izvori financiranja. Nema venture capital (VC) fondova, koji su najvažniji investitori u takve projekte i to je jako velik problem. U Hrvatskoj nema tko otkupiti projekt od poslovnog anđela, osim ako to nisu strani investitori, što nije problem, ali bi trebala postojati i neka domaća baza investitora.

Najavljuje se osnivanje nekih VC fondova, hoće li to bitno poboljšati situaciju? – Neke naznake govore da bi se tijekom ove godine situacija mogla dosta promijeniti. Kroz regionalnu inicijativu ‘Western Balkan Investment Framework’, zajednički projekt EU i međunarodnih financijskih institucija, tijekom ove godine trebao bi nastati regionalni VC fond od 40 milijuna eura koji će se fokusirati na našu bližu regiju. U tijeku je odabir menadžment-kompanije i očekujemo da će fond zaživjeti tijekom ove godine. To je ozbiljan iznos za ovu regiju i jači startupovi dobit će priliku za rast. Ima i naznaka da se Svjetska banka i Ministarstvo poduzetništva napokon dogovaraju u vezi s lokalnim VC fondom za Hrvatsku. Njegovo osnivanje bilo bi jako važno za hrvatske i regionalne startupove, koji će tada moći otvarati tvrtke u Hrvatskoj.

Financiranje, nažalost, nije jedina prepreka, ima li pomaka u području obrazovanja i suradnje sa sveučilištima? – Vidimo dosta ozbiljan problem na sveučilištu. Vani je dosta startupova utemeljenih na intenzivnom znanstvenom radu, tako je nastao i Google. ZIP ima dobru suradnju sa Sveučilištem u Zagrebu, jedna od naše dvije lokacije, tzv. ZIP. Events, u zgradi je Sveučilišta u Zvonimirovoj ulici. No nije tajna da je kod nas interes za komercijalizaciju znanstvenih istraživanja jako mali. Među znanstvenicima i istraživačima nema nikakve kulture poduzetništva, a dodatni problem je internacionalizacija sveučilišta. Kad dođete u jače startup-sredine, vidite da njihova sveučilišta privlače najbolje ljude sa svih strana svijeta. Kod nas nema tog miksa talenata, ideja i iskustava.

Za sve te probleme zna se već dugo i ništa se ne mijenja. No svi današnji svjetski tehnološki centri u jednom su trenutku odlučili da će ići u tom smjeru. Ima li šanse da se kod nas ikad dogodi nešto slično? – Nesumnjivo nema dovoljno volje. Ljudi kažu da u Silicijskoj dolini ima kapitala, talenata, jakih sveučilišta itd. No to nije palo s neba nego je nastalo tako da je nekoliko ključnih ljudi, bogatih poduzetnika i profesora sa Stanforda odlučilo da će napraviti Silicijsku dolinu. To je nastalo planski, ne u socijalističkom smislu, nego su sjeli i razmišljali kakve bi uvjete trebali stvoriti da bi ondje nastao tehnološki centar. Nema smisla da težimo stvaranju Silicijske doline, ali možemo stvoriti mnogo poticajnije okruženje. I u Europi postoje zemlje i gradovi koji su odlučili postati tehnološka središta i u tome uspjeli, poput Izraela, Irske, Londona, Berlina…

Smatrate li realnim najave o gradnji velikog regionalnog Tehnološkog parka na Zagrebačkom velesajmu? – Tehnološki park najavljuje se već dugo i zasad je to služilo političarima u promotivne svrhe. Svakako bi bilo dobro da se napravi nešto toga, iako mi takve najave izazivaju skeptu. U ovom je trenutku nekoliko takvih najava, a bilo bi odlično da se jedna realizira. Pritom je važno da ne ostane sve na gradnji zidova bez sadržaja. Barem ono-liko novca koliko će se potrošiti za gradnju treba uložiti u ljudski kapital.

ZIP ima podršku nekoliko velikih privatnih kompanija, što one imaju od suradnje sa ZIP-om? – Sponzori su nam Erste banka, Agrokor i Iskon i oni financijski podržavaju naš rad, a mi ih zauzvrat promoviramo u našim aktivnostima i radimo konkretne projekte. S Erste bankom lani smo organizirali 24-satno natjecanje u programiranju, tzv. hackathon, u okviru zadanih područja i na temelju rezultata tog natjecanja banka je dobila neke ideje za nove proizvode i unapređenje poslovanja. Interes kompanija za suradnju sa startupovima je u pridobivanju inovacija, novih ideja i sl.

Ima li interesa drugih kompanija? Prepoznaju li velike tvrtke potencijal suradnje s inovativnim startupovima? – Sve je više zanimanja tvrtki i razgovaramo s novim sponzorima. Kompanijama je u interesu da dobiju inovacije izvana. Vani je suradnja velikih tvrtki sa startupovima intenzivnija. Deutsche Telekom, primjerice, ima svoj inkubator hub:raum u Berlinu i Krakovu i onda pozivaju startupove direktno kod sebe.

Kažete da vas država i grad ne podržavaju, na koji bi način oni to trebali činiti? – Najvažnije što država može učiniti za inovativne projekte i tehnološke kompanije je to da ulaže u obrazovanje te istraživanje i razvoj (R&D) i da potiče privatna ulaganja u R&D. Deklarirani cilj EU je da bi države trebale ulagati tri posto BDP-a u R&D, a kod nas je to još uvijek 0,7 posto. Postignut je dogovor s Europskom komisijom da bi tih 0,7 trebalo podići na 1,4 posto do 2020., ali u EK su vrlo skeptični u vezi s tim. Koliko su ta ulaganja važna pokazuje primjer Finske, koja je ranih devedesetih ostala bez tržišta SSR-a, odnosno trećine izvoza, što je bila ekonomska katastrofa. Njihov je odgovor bio maksimalno rezanje troškova državne administracije, a udvostručavanje ulaganja u istraživanje i razvoj. Kod nas se reže svuda po malo, a isto tako dijele i poticaji.