Povratak odmornih i preplanulih skijaša donio je novu dinamiku na poslovnu scenu. U superkombinaciji se ovih dana izmjenjuju stečaj Imunološkog zavoda i nada za popunjavanje proračuna prodajom Petrokemije. Direktor Imunološkoga Davorin Gajnik bijegom u stečaj samo se spasio od mogućnosti kaznenoga progonja jer ne može isplatiti plaće. Za drugoga gubitaša Petrokemiju tek će se pripetavati Austrijanci, Česi i Madari. A očekivano su se zakomplicirale još dvije akvizicije u regiji: Todorić mijenja uvjete i za Mercator nudi više, ali dokapitalizacijom i sanacijom naraslih dubioza, a manje na ruke vlasnicima. Slična je priča s ru.
Lijepa Naša paradoksalna je zemlja. Postoji još ‘od stoljeća sedmog’, a ovih dana slavi tek 22. rođendan. Toliko je prošlo, naime, od međunarodnog priznanja. Tako je Hrvatska svakako najuspješniji državni (a i šire) projekt ‘faceliftinga’ u povijesti. O takvom skrivanju godina mogu samo sanjati i estetski kirurg Siniša Glumičić i Neven Ciganović, pa i Cher te sâm Dorian Gray. Hrvatski botoks uspijeva skriti bore od predživota dugog 13 stoljeća. Na svakih 60 godina ova metu-zalema priznaje samo jednu.
Doznao sam da u Hrvatskoj postoji i Institut sinergije znanosti i društva. Ma koliko me taj naziv podsjeća na montipajtonovsko munjskim Grampetom, koji traži novi ‘due diligence’ za HŽ Cargo. Sve u svemu, vlasnici loših tvrtki u sve su težem položaju. Rijetki kupci diktiraju uvjete.
Na dnevni red odreda za otkrivanje sukoba interesa došao je i predsjednik Josipović. Estetski zahvat na njegovim kapcima (blefaroplastika) izveden je u Zagrebu, ali operirao je poznati kirurg iz Njemačke, prof. dr. med. Milomir Ninković. Trošak ide na račun HZZO-a, a ‘ruke’ su bile besplatne na temelju dugogodišnjeg poznanstva i ‘sporazuma o troškovima’ Josipovića i Ninkovića. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa provjerava ima li osnove za pokretanje postupka. Državničko zdravlje nije prvi put na meti javnosti. U inozemstvu su se liječili i Tudman, i Račan, i Pavletić, i Šprem. Od ministara Šušak, pa i sâm ministar zdravstva Hebrang, i to dok je vodio cijeli resor. Naravno, svatko čini sve što je u njegovoj moći kad je zdravlje u pitanju. Bogataši ne pitaju za novac, političari traže veze, siromašni dižu kredite ili pokušavaju animirati javnost da pomogne… Svi traže eliksir života, ako treba i na Marsu. Pa i političari su, ipak, ljudi. I to je u skladu s nagonom za preživljavanje. Možda se i ne kosi s propisima. Ali kad čelnici države (i zdravstva) traže medicinsku pomoć iz uvoza, to nije samo osobni potez nego i politička poruka. Rješenje bi trebalo biti jednostavno: umjesto da državnici ganjaju najbolje liječnike po cijelome svijetu, trebali bi već jednom – u sklopu svojih političkih ovlasti i stranačkih programa – ustrojiti hrvatsko zdravstvo tako da u sustavu rade najbolji liječnici i nude najbolje usluge. Njima i svim građanima.
