Home / Poslovna scena / Za državnu imovinu kriva su ministarstva

Za državnu imovinu kriva su ministarstva

Povratak odmornih i preplanulih skijaša donio je novu dinamiku na poslovnu scenu. U superkombinaciji se ovih dana izmjenjuju stečaj Imunološkog zavoda i nada za popunjavanje proračuna prodajom Petrokemije. Direktor Imunološkoga Davorin Gajnik bijegom u stečaj samo se spasio od mogućnosti kaznenoga progonja jer ne može isplatiti plaće. Za drugoga gubitaša Petrokemiju tek će se pripetavati Austrijanci, Česi i Madari. A očekivano su se zakomplicirale još dvije akvizicije u regiji: Todorić mijenja uvjete i za Mercator nudi više, ali dokapitalizacijom i sanacijom naraslih dubioza, a manje na ruke vlasnicima. Slična je priča s ru.

Lijepa Naša paradoksalna je zemlja. Postoji još ‘od stoljeća sedmog’, a ovih dana slavi tek 22. rođendan. Toliko je prošlo, naime, od međunarodnog priznanja. Tako je Hrvatska svakako najuspješniji državni (a i šire) projekt ‘faceliftinga’ u povijesti. O takvom skrivanju godina mogu samo sanjati i estetski kirurg Siniša Glumičić i Neven Ciganović, pa i Cher te sâm Dorian Gray. Hrvatski botoks uspijeva skriti bore od predživota dugog 13 stoljeća. Na svakih 60 godina ova metu-zalema priznaje samo jednu.

Doznao sam da u Hrvatskoj postoji i Institut sinergije znanosti i društva. Ma koliko me taj naziv podsjeća na montipajtonovsko munjskim Grampetom, koji traži novi ‘due diligence’ za HŽ Cargo. Sve u svemu, vlasnici loših tvrtki u sve su težem položaju. Rijetki kupci diktiraju uvjete.

Na dnevni red odreda za otkrivanje sukoba interesa došao je i predsjednik Josipović. Estetski zahvat na njegovim kapcima (blefaroplastika) izveden je u Zagrebu, ali operirao je poznati kirurg iz Njemačke, prof. dr. med. Milomir Ninković. Trošak ide na račun HZZO-a, a ‘ruke’ su bile besplatne na temelju dugogodišnjeg poznanstva i ‘sporazuma o troškovima’ Josipovića i Ninkovića. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa provjerava ima li osnove za pokretanje postupka. Državničko zdravlje nije prvi put na meti javnosti. U inozemstvu su se liječili i Tudman, i Račan, i Pavletić, i Šprem. Od ministara Šušak, pa i sâm ministar zdravstva Hebrang, i to dok je vodio cijeli resor. Naravno, svatko čini sve što je u njegovoj moći kad je zdravlje u pitanju. Bogataši ne pitaju za novac, političari traže veze, siromašni dižu kredite ili pokušavaju animirati javnost da pomogne… Svi traže eliksir života, ako treba i na Marsu. Pa i političari su, ipak, ljudi. I to je u skladu s nagonom za preživljavanje. Možda se i ne kosi s propisima. Ali kad čelnici države (i zdravstva) traže medicinsku pomoć iz uvoza, to nije samo osobni potez nego i politička poruka. Rješenje bi trebalo biti jednostavno: umjesto da državnici ganjaju najbolje liječnike po cijelome svijetu, trebali bi već jednom – u sklopu svojih političkih ovlasti i stranačkih programa – ustrojiti hrvatsko zdravstvo tako da u sustavu rade najbolji liječnici i nude najbolje usluge. Njima i svim građanima.

Hrvatska već godinu dana ima brojač inozemnog duga. Za to vrijeme vanjski dug narastao je za više od dvije milijarde eura – s 49,8 na 51,88 milijardi. Točnije, 51.880.588.428,61 euro bili smo dužni u srijedu ujutro i brojka na Hrvatskidug.com raste svakih dvadesetak sekundi. Istina, HNB barata upola manjim dugom – od 213 milijardi kuna, odnosno od oko 28 milijardi eura. Kako god, Jutarnji je ovih dana donio grafikon premijerskog zaduživanja. Račan je dug (izražen u udjelu.

Nije lako biti Ante Gotovina. Razvlače ga na sve strane. Te hoće li u ovu ili onu stranku, u neku staru ili koju novu. A zašto ne bi sâm osnovao stranku? Ili bi se radije kandidirao za predsjednika? (Upravo je po tko zna koji put otklonio tu mogućnost.) Počasni je građanin Splita, Zadra, Dubrovnika, Osijeka, Sinja, Raba, pa čak i nekih općina poput Škabrnje, Zemunika, Pakoštana, Tkona…

Sa životopisom od legionara do braniteljskog vojskovođe i heroja, nakon filmskog bijega i isto takvog uhićenja, sedam godina zatvora i oslobađajuće presude Gotovina je danas ikona koja prodaje baš sve. Nekad su ga uhvatili na Kanarskim otocima, a danas je ‘uhvaćen’ u masliniku. Časopis Maslina stavio ga je na naslovnicu po logici podilaženja ‘drugu Titu’, kojeg se naslikavalo s pionirima, radnicima, milicajcima, poljoprivrednicima… A sad imamo titoističku priču ‘General Gotovina među maslinarima’.

Pri objavi Registra državne imovine Mladen Pejnović, predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), rekao je da Registar ima dva jasna cilja. Prvi, očit cilj bolje je i efikasnije gospodarenje državnom imovinom, čija ukupna vrijednost nije i vjerojatno nikada neće biti poznata. Drugi je cilj razbijanje predusude o tome da je država loš gospodar. Pejnović je objasnio da će se uz pomoć Registra moći jasnije prepoznati tko je pravi krivac za loše gospodarenje nekom kompanijom ili nekretninom. Drugim riječima, DUUDI u javnosti želi stvoriti percepciju da su krivci pojedina ministarstva ili druga tijela javne uprave.

Za ovaj četvrtak najavljen je objava industrijske strategije. Tko zna po koji put. I tko zna kakve. Taj dokument Vrdoljak i egzekutor Tomislav Radoš skrivali su tako dobro da ga ni Snowden nije uspio provesti. Neki ljudi navodno su je čak vidjeli, ali svjedočanstva postoje samo iz treće ruke. U međuvremenu, s dna prašnjave redakcijske ladice zasukočila me jedna stara strategija, iz 2006. Ekipa ministra Vukelića nije proglasila sektorske favorite. Samo je jedna analiza koja se tada pojavila nacijala pet poslovnih prilika: namještaj, autodijelove, softver, brodice i teret. Što je preživjelo kušnju vremena i recesije, a što favoriziraju Vrdoljak i Radoš? Što god izabrali, projekti i sektori i dalje će se razvijati ili propadati bez uzročno-posljedične veze s politikom. Nažalost ili srećom…

Izvori: HL, Ministarstvo pravosuđa, DZS