Industrijska strategija Hrvatskoj ne treba. Laissez faire!

Ne očekujem takve dokumente, nego ‘strategiju’ smanjenja troškova države. Tako će se očuvati tisuće radnih mjesta umjesto nekoliko stotina.

Čitam kako je napravljen ‘ključni dokument za oporavak nacionalne ekonomije’, a zove se Industrijska strategija Ministarstva gospodarstva. Navodno je Ministarstvo identificiralo ‘ključne sektore’ koji ‘realno i dugoročno mogu biti stupovi rasta i razvoja’ nacionalnoga gospodarstva.

Duboko sam uvjeren da se bilo koji slični dokumenti kose s fundamentalnim principima slobodne tržišne ekonomije, da su potpuno beskorisni i služe kao podloga za nastavak latentne real socijalističke prisutnosti države u gospodarstvu. Naime, u navedenom dokumentu navodi se da su četiri sektora ‘generatori budućeg razvoja’ – farmaceutika, elektroindustrija, informatika i strojarstvo-prerađivački sektor. Potpuno je nejasna svrha te procjene i samo stvara pomutnju u nečijim očekivanjima.

Kako će ovaj dokument pomoći poduzetniku u bilo kojem sektoru? Znači li to da će članovi tih sektora primiti mnogo više državnog milosrđa? Poslovna praksa pokazuje da nema dobrih i loših sektora, nego bolje i lošije konjunkture u pojedinim trenucima za pojedini sektor te, najvažnije od svega – u svakom sektoru postoje biznisi koji su bolji i oni koji su lošiji i propadaju.

Poslovna praksa pokazuje da nema dobrih i loših sektora, nego bolje i lošije konjunkture u pojedinim trenucima za pojedini sektor te, najvažnije od svega – u svakom sektoru postoje biznisi koji su bolji i oni koji su lošiji i propadaju.

Koja je strategija prije 20 godina predvidjela gotovo krah američke automobilske industrije i nestanak Detroita, ali rast azijskih proizvođača? U kojoj je strategiji bila uspješna priča hrvatskog Dok-inga, HS Produkta i Jadran Galenskog? Kao što ih nijedna državna ‘strategija’ nije predvidjela, tako im nijedna državna strategija ne jamči da će biti jednako dobri u budućnosti. Prije nekoliko godina Geofoto je nizao svjetske poslove, ali danas se bori za opstanak.

U tržišnoj ekonomiji nema favoriziranih i predodređenih za uspjeh – borba je stalna i zahvaljujući njoj opstaju oni uspješniji neovisno o sektoru – ma štogod netko zapisao u nekoj državnoj strategiji. Od Ministarstva gospodarstva ne očekujem takve dokumente, nego ‘plan i strategiju’ smanjenja troškova opće države. Tako ćete pomoći očuvanju tisuća radnih mjesta umjesto da ‘strategijama’ odlučujete gdje ćete ih sačuvati nekoliko stotina. Sve drugo prepustite privatnom sektoru!

Lažni proroci zaluđuju mase – pripadnici sindikata Brodospita i Petrokemije uz svesrdnu potporu onih s nacionalne razine govore o ‘strahu radnika od gubitka radnog mjesta’ kao ‘neprimjerenim uvjetima rada’. Ti su proroci toliko moćni da se zbog 30 otkaza u privatnoj kompaniji (Brodospit) mora uzeti cijeli radni dan ministru Mrsiću i s njim osobno ‘pregovarati’. To je potpuno poslovno svetogrđe! Tih istih dana na domjenku Hrvatsko-izraelskoga poslovnog kluba gledam pripadnike tih istih sindikata kako s osmjehom od uha do uha i punih tanjura probranih delicija koje je platila privatna kompanija zaboravljaju sve ‘probleme’ o kojima su govorili. Kakvo licemjerje i cinizam!

Zanimljivo je promatrati i slušati ljude koji su zbog vrlo ‘liberalnih’, ‘otvorenih’ i ‘znanstveno utemeljenih’ pogleda na svijet ozakonili gay brakove jer svi trebaju imati ‘jednaku priliku i biti nediskriminirani’. S druge strane, ti isti nisu nužno tako liberalni kad je u pitanju rezultat nečijeg rada i sposobnosti – naime, jedan od ključnih postulata slobodne tržišne ekonomije jest ‘jednaka prilika za sve’, a ne ‘jednaki rezultati za sve’. Francuski predsjednik ozakonio je gay brakove, a s druge strane uveo je staljinističke poreze zbog kojih smo već dobili nekoliko upita u našem uredu od francuskih tvrtki kako poslovati iz Hrvatske, jer kažu da je postojeća porezna presija u njihovoj zemlji diskriminacija uspješnog dijela francuskih gospodarstvenika. Ima tu dosta sličnosti s vladajućim strukturama u Hrvatskoj. Od ideologija (pa makar se zvala i ozakonjenje gay brakova) možda se može životariti, ali bez učinkovite ekonomije s jakim privatnim sektorom gospodarski se sigurno umire. Laissez faire!