Iwata

Kad je prije pet desetljeća počeo s igraćim konzolama, Nintendo je bio pionir tržišta. Danas su njegovi poslovni rezultati porazni, gubici se gomilaju sad već drugu godinu zaredom. Najveći je problem u tome što glavni čovjek tvrtke Satoru Iwata ne želi da se tvrtka proširi na prijenosne uređaje, prije svega pametne telefone i tablete, zbog čega ju je konkurencija pomela. Očito, vrijeme statičnih uređaja prolazi.

Jedan od ‘velike trojke’ proizvođača igraćih konzola Nintendo sigurno gubi korak sa konkurencijom. Dok Microsoft i Sony suvereno vladaju unosnim tržištem igara, japanski proizvođač polako ostaje bez daha, ako je suditi prema posljednjim financijskim rezultatima. Nintendo je tako sve bliže onoj nešlavnjoj kategoriji brendova koji su bili pioniri tržišta, a sad gledaju u leđa mladoj konkurenciji, poput Nokije, u međuvremenu prodane Microsoftu, ili BlackBerrija, koji se bori za opstanak.

Prve konzole Nintendo je lansirao još 70-ih godina prošlog stoljeća, Sony je prvi Playstatiion počeo prodavati 1994., a Microsoft je 2001. stvorio Xbox. Iako su prema vlastitim procjenama prošlu godinu trebali završiti s dobijkom od 527 milijuna dolara, svježe procjene za fiskalnu godinu koja završava u ožujku govore o nasvim suprotnom rezultatu, vjerovatno gubitku od 239 milijuna dolara. Da je riječ trendu koji zabrinjava, a ne samo o jednoj lošoj godini, sugerira druga godina u kojoj bilježi gubitak nakon što je i godinu prije završio s neto gubitkom od 412 milijuna dolara, prvi put otkad je prije pet desetljeća uvršten na burzu. Pedeset godina u većini drugih industrija možda i nije posebno dugo razdoblje, no za tvrtke u toj industriji to je prava vječnost. Slijedom prodajnih rezultata drašćino su srezana i očekivanja od dividendi, koje su sada na 100 jena (95 centi) premđa je prvotna prognoza bila 260 jena. Potpuni preokret u prognozama, objasnio je predsjednik kompanije Satoru Iwata, posljedica je razočaravajuće prodaje konzole Wii U i prijenosnog uređaja 3DS, posebice tijekom blagdana, poznate krave muzare, i to unatoč snažnoj marketinškoj kampanji.

Pad traje već neko vrijeme, točnije još od 2007., kad je tržišna vrijednost dosegla rekord u očekivanju nove konzole Wii. Od tada do danas Nintendo je izgubio čak 80 posto vrijednosti i čak doživio poniženje da ga u tržišnoj vrijednosti preskoči GungHo Online, proizvođač jedne jedine hit-igre (‘Puzzle & Dragons’). Podaci predstavljeni prošli petak redom su negativni: predviđa se pad prodaje uređaja 3DS s 18 na 13,5 milijuna, a Wii U još će strmije pasti, s devet na samo 2,8 milijuna konzola. Malo bolji rezultati prijenosne konzole vuku korijen još iz 2011., kad je cijena iznenađujuće srezana za 40-ak posto, no Wii U zato se uopće ne uspijeva primjereno suprotstaviti Sonyu i Microsoftu. Playstation 4 i Xbox One, oba puštena u prodaju u studenome prošle godine, do kraja istoga tog mjeseca premašila su ukupnu prodaju Wii U-a u 2013. iako se on prodaje još od studenoga 2012. Podatke treba uzeti sa zrnom soli jer postoji velika količina šuma kad su u pitanju točne brojke, no vrlo je vjerojatno da Wii U ne konkurira ozbiljno, pogotovo zato što tehnički nije ni blizu vođećemu dvojcu. Osim toga obje nove konzole polako postaju dostupne na sve više tržišta; primjerice, u Japan tek trebaju doći ove godine.

Analitičari kao neke uzroke slabih rezultata spominju uporno odbijanje tvrtke da likove iz svojih hit-igara, poput Marija, Pokemona, Donkey Konga ili Linka, licencira za druge platforme te sporu prilagodbu promjenama korisničkih navika (prelazak sa statičnih, kućnih, na prijenosne uređaje). Za razliku od konkurencije Nintendo je odlučio sâm proizvoditi softver koji se vrti na njegovim uređajima, a drugi izdaju naslove za suparničke uređaje i licenciraju svoj softver trećim stranama šireći tako znatno prihodnu bazu.

Nakon takvih najava sve je izglednija promjena smjera i poslovnog modela zato što je očito riječ o kroničnom problemu, nikako privremenom zapinjanju. Ipak, nisu svi jedinstveni u procjenama sljedećeg poteza. Dok jedni smatraju kako je stiglo pravo vrijeme da se Nintendo proširi na prijenosne uređaje, prije svega pametne telefone i tablete, drugi vjeruju kako radikalni pomak u pristupu nije izgledan i procjenjuju kako će se Iwata koncentrirati na poboljšanje dosadašnjega softvera umjesto da se odrekne visokih marži te pokušati izdržati sve do 2016., kad se očekuje nova generacija konzola. Ako odluči ostati ustrajan u svom konceptu vođenja tvrtke, može računati na nekoliko povoljnih scenarija razvoja događaja. Od lipnja je vrijednost kompanije počela rasti i skočila za 70 posto, no nagada se kako je razlog upravo nada ulagača u promjenu poslovnog modela.

Drugi povod malo optimističnijem razmišljanju o budućnosti, ne samo u Nintendo, dolazi s odlukom kineskih vlasti o ukidanju zabrane prodaje uvoznih igračih konzola na kineskom tržištu. Nakon četrnaest dugih godina zabrane jedno od najvažnijih i najvećih tržišta na svijetu otvorilo je napokon vrata igračim konzolama, od čega su Sonyju, Microsoftu i Nintendu narasle zazubice. Vrijednost kineskog tržišta igara procjenjuje se na četrnaest milijardi dolara pa će se strana konkurencija, među kojom je i Nintendo, sad moći legalno natjecati za svoj komad kolača u konzolama. Razlog zabrani bila je zabrinutost vlasti zbog negativnih posljedica nasilnih igara na mentalno zdravlje mladih naraštaja, ali, zanimljivo, domaći proizvođač Lenovo 2012. uspio je uskočiti na slobodno tržište svojom konzolom koju je opisao kao uređaj za vježbanje kako bi izbjegao zabranu. Cijena njegova uređaja bila je šestotinjak dolara, gotovo dvostruko više od zabranjene konkurencije.

Zanimljivo, konzole su se mogle bez problema proizvoditi u Kini, što se, naravno, i radilo, ali ondje se nisu smjele prodavati iako je dio uvijek ‘procurio’ na domaći tržište. Nedostupnost konzola nije imala učinka ni na online, računalne i mobilne igre. Najvrednija kineska internetska kompanija Tencent više od pola prihoda ostvaruje od igranja na internetu. Microsoft je pak već odškrinuo vrata u rujnu prošle godine pokrenuviši suradnju s domaćim Shangai Media Groupom vrijednu 240 milijuna dolara radi proizvodnje igara.

Zvuči jako obećavajuće, ali nije sasvim bez rizika. Kineska je vlast pri ukidanju zabrane napomenula kako je riječ o privremenom ukidanju, ostavivši dojam neizvjesnosti (koji se ulagačima, naravno, ne sviđa) te upozorila kako će proizvedeni sadržaj biti predmetom dodatnih inspekcija uređa za kulturu. Drugim riječima, cenzori će raditi punom parom i vjerojatno reducirati broj dostupnih igara na one blažega, obiteljskog sadržaja, čime će se velik dio udarnih naslova isključiti. Doduše, Nintendovi udarnici poput Super Marija i Pokemona gotovo sigurno neće imati problema s time. Drugi je minus postojanje bogatoga crnog tržišta na kojem su dostupne i krivotvorene jeftine kopije konzola i švercani originali, a tu je i legalna domaća konkurencija Lenovo koji se tijekom zabrane počeo etablirati kod kineskih potrošača.

Dosad je, čini se, Nintendov najveći neprijatelj bio upravo predsjednik Iwata, uvjeren u neisplativost širenja na mobilne uređaje zato što ih je smatrao kratkoročnim izvorom prihoda koji dugoročno uništava vrijednost. Postoje naznake da se to stajalište ipak polako mijenja i da će Nintendo morati prihvatiti neželjene opcije izlaska iz svoga zatvorenog sustava prema drugim platformama, pogotovo zato što u prihodima kompanije softver zauzima dvije petine, a hardver preostale tri. Prostor za širenje nije upitan, samo volja uprave jest. No kad su u pitanju japanske kompanije, prilagodljivost i promjena nisu prvi pojmovi koji padaju na pamet; japanski korporativni svijet, kao, uostalom, i društvo, poznati su po odbojnosti prema promjenama. Iwatine izjave u posljednje vrijeme probudile su nade ulagača u moguće smekšavanje njegova stajališta prema širenju na prijenosne uređaje drugih kompanija i druge platforme. Iako na prvu obećava, otvaranje kineskog tržišta Nintendo neće približiti konkurenciji, nego će vjerojatno samo produbiti jaz nakon što Playstation i Xbox postanu široko dostupni. Stoga, doista, Nintendu ne preostaje drugo nego izaći iz čahure ako namjerava ostati u utrci.

Jedan od pionira videoigara, kako su se popularno nazivale u prvim danima, zapravo je nastao sasvim slučajno. Nintendo je od osnutka 1889. proizvodio igraće karte, a onda je 70-ih godina prošlog stoljeća Hiroshi Yamauchi, pružnik osnivača, odlučio prijeći na videoigre nakon razgovora tijekom vožnje s inženjerom svoje tvrtke koji je zamijenio njegova redovitog vozača. Inženjer je pričao o čovjeku koji se u vlaku na putu za posao igrao džepnim kalkulatorom, što mu je dalo ideju o potencijalu za novu igračku. Poznat kao diktator, ali često u pravu, Yamauchi, koji je prošle godine umro, zagrijao se za tu ideju premda nije ništa znao o elektronici. Nakon nekoliko prvih videoigara Nintendo je 1980. lansirao prvi prijenosnu igru ‘Game&Watch’ koja je prodana u 43 milijuna komada. Slijedio je legendarni ‘Game Boy’, svojevrsni iPhone svog vremena prema popularnosti, prodan u sto milijuna komada, te ‘DS’, koji je nadmašio 150 milijuna prodanih primjeraka.