Kada piti

Prošla je godina bila najuspješnija u dvadesetogodišnjoj poduzetničkoj karijeri Zdravka Runtasa, vlasnika tvrtke Igo-mat iz Otruševca pokraj Bregane, mesne industrije poznate po proizvodnji samoborske salame, robne marke Zagrebačke županije. Tvrtkin prihod povećan je za gotovo sto posto i otvoreno je četrnaest novih radnih mjesta iako je Runtas planirao povećanje od samo dvadeset posto i zapošljavanje najviše sedmero novih radnika.

U tvrtki koja je prije dvadeset godina imala samo dva zapošlenika i jedan proizvod, samoborsku salamu koja je s vremenom postala brend, danas na tržište plasira šezdeset proizvoda, ima sedam mesnica u Zagrebu i zapošljava trideset šest radnika; uskoro će ih biti i više jer će otvoriti još tri mesnice. Prije nego što je osnovao vlastitu tvrtku, Runtas, mesar po zanimanju, proveo je u mesnoj industriji Imes u Samoboru. U vlastitoj režiji i na svoj račun nastavio je dobro naučen posao u kojemu mu se pridružio poslovni partner, veterinarni Hrvoje Šikić, s kojim je otvorio prvu mesnicu u zagrebačkim Dugavama.

Danas je Igo-mat perspektivna obiteljska tvrtka u kojoj rade i Runtasova supruga, sinovi Igor i Matija te Šikić, direktor tvrtke, i njegova supruga. Svakodnevno se u Igo-matovu pogonu proizvode dvije i pol do tri tone mesa i mesnih prerađevina. Kad uskoro, u ožujku, bude završen novi dio pogona, proizvodnja će se povećati za tri puta. U novi pogon i strojeve uloženo je 17,4 milijuna kuna, od toga 13 milijuna kredita, a ostalo je vlastiti novac. Od tih 13 milijuna kredita 6,5 milijuna dobit će iz fondova EU.

• Prvi kredit od 180 tisuća eura dobio sam 2000. godine iz programa za male poduzetnike. Postupak je bio vrlo jednostavan: napisao sam dopis u kojem sam se predstavio, napisao kakvu tvrtku imam, izjavio da želim proizvoditi pet proizvoda vrhunske kvalitete te zatražio potrebni iznos. Dobio sam kredit bez teškoća. Danas je postupak za dobivanje kredita veoma složen; ne može se dobiti bez studija, procjena, a sve to stoji. Ispada da svi bolje od mene znaju što želim napraviti. Za drugi kredit i novac iz fondova EU prijavili smo se 2011. Postupak je trajao 16 mjeseci, napisali smo 1713 stranica programa i na natječaj poslali 23,2 kilograma dokumenata. Takvo administriranje veliko je i nepotreban opterećenje za poduzetnike – kaže Runtas.

Kad novi pogon bude gotov i poveća se proizvodnja, Igo-matove delicije naći će se u mnogo većim količinama na tržištu u Intersparu, Konzumu, Metrou i Igo-matovim prodavnicama te drugim prodajnim lancima, ali i izvan Hrvatske u Intersparovim prodajnim centrima u Europskoj uniji te zasad još u Crnoj Gori. Iako je Igo-mat najpoznatiji po proizvodnji samoborske salame, čim se otvori novi dio pogona i poveća proizvodni kapacitet, uložit će u promidžbu drugih proizvoda iz tri linije nastale posljednjih pet godina. Prva je samo-borska paleta: samoborska salama, samoborska češnjovka i druge mesne prerađevine uobičajene u tome podneblju; druga je crna paleta u kojoj su salama od crne slavonske svinje te druge slavonske mesne delicije; treća je rida paleta, osmišljena prije godinu dana – riječ je o mesu i mesnim proizvodima od konjetine.

Dobro poznajajući nišu u kojoj je odlučio poslovati, Runtas se odlučio za originalnost, kvalitetu i tradiciju.

• Nisam ni razmišljao boriti se s velikim tvrtkama iz mesne industrije, cilj je bio proizvoditi ono po čemu će nas prepoznati na tržištu. Samoborska salama bila je povod. Svake godine održavala se samoborska salamijada, ali poslije nje nisam mogao kupiti takva salama. Bila je to dobra prilika. Uz tu salamu namjeravali smo proizvoditi još pet proizvoda, no stigli smo do šezdeset. Ne namjeravamo stati, nego svake godine ponuditi nešto novo, kvalitetno i originalno – kaže Runtas.

Recept po kojem proizvodi samoborsku salamu nije tajan – star je više od stoljeća i pohranjen je u muzejskom arhivu u Samoboru. Samoborska salama proizvodi se od najkvalitetnijega svinjskog mesa i domaćih začina i svi su sastojci, kao i ostalih Igo-matovih proizvoda, hrvatskog podrijetla. Runtas ima kooperante po Hrvatskoj: češnjak nabavlja iz okolice Čazme, a meso iz Požege, Osijeka te od nekih poznatih uzgajivača iz zagrebačke okolice. Ta uspješna poduzetnička priča u pojedinim fazama ima i teškoća, posebno s prilagođavanjem proizvodnje standardima Europske unije. Nije bilo jednostavno jer, prema Runtasovim riječima, hrvatski pregovarači uopće nisu pitali za mišljenje male i srednje poduzetnike u mesnoj industriji. Runtas je i to uspješno obavio, osuvremenio sustav, ali pritom sačuvao tradicionalnu proizvodnju, primjerice sušenje i salamuru.

• Naši proizvodi nisu mesna konfekcija, malo su skuplji od ostalih, ali kvalitetni su i jede ih i moja obitelj – kaže Runtas, koji je bio neugodno iznenađen i zbog odbijanja zahtjeva za kredit za proširenje proizvodnih kapaciteta u banci čiji je klijent bio od tvrtkina osnutka i uredan platiša. Banka je njegov zahtjev za kredit od 13 milijuna kuna 2011. ocijenila rizičnim iako su tvrtkin promet i prihod stalno rasli. Tražila je hipoteku i vrijednost objekta, koji je u prvoj procjeni vrijedio sedam milijuna kuna, procijenila na 300 tisuća kuna. Na kraju je Runtas ipak pobijedio kruti bankovni sustav.

• Kredit nam je omogućio ulaganje u pogon i proizvodnju koji zadovoljavaju sve europske standarde i uvjete. Povećao se kapacitet proizvodnje, a kupili smo i najsuvremeniji stroj za pakiranje pa ćemo imati razne vrste pakiranja – mala, srednja i veća, prilagođena pla-težnoj moći i potrebi kupaca – kaže Runtas, koji se ne brine za tvrtkinu budućnost.

Iako ima više planova, naglašava da će do odlaska u mirovinu, za deset godina, otplatiti kredit. Tada će posao preuzeti njegovi sinovi: Igor, diplomirani ekonomist, stručnjak za robne marke i marketing, i Matija, prehrambeni tehničar koji vodi proizvodnju. Dotad će Runtas stariji najvjerojatnije dobiti još nagrade iako već ima popriličnu zbirku u kojoj je i CROMA-ina nagrada za Menadžera godine 2011. za male poduzetnike. U planu mu je i otvorenje muzeja ili kuće salame, projekt za to već je gotov. Bit će u tvorničkom krugu i moći će primiti pedeset posjetitelja na degustaciju samoborskih mesnih delicija, predstavljanje i edukaciju. Pripremajući se za promidžbu vlastitih proizvoda, Igor Runtas osnovao je Samoborsku gastronomsku potkovu, udrugu koja osim Igo-matovih proizvoda reklamira one raznih poduzetnika iz samoborske okolice. Ipak, Zdravko Runtas skromno priznaje da je odavno ispunio svoj poslovni cilj. Naglašava da je u mladosti imao nejasnu predodžbu o svojoj budućnosti i stalno na umu da svaki čovjek ima svoj ‘plafon’. Bio je svjestan da se može neoprezno zabit glavom u njega, zbog toga posluje oprezno i racionalno te živi skromno. Iako je vlasnik tvrtke, sjedi u uredu s ostalim zaposlenicima, ne troši zaradu na luksuz, nego je ulaže u posao i izobrazbu zaposlenika te najnoviju tehnologiju zahvaljujući kojoj Igo-matov informatički sustav prati svaki proizvod od proizvodnje do tržišta i prodaje te svakodnevno pokazuje poslovne rezultate. To je formula uspjeha koju Runtas ne namjerava mijenjati.