Kličko Boksač, revolucionar, bogataš, možda i predsjednik

Na valu nemira koji Ukrajinu potresaju već dva mjeseca, a koji su prošli tjedan eskalirali i poginulima, isplivao je prvak u teškoj kategoriji Vitalij Kličko postavši nekako spontano vođa pobunjenih oporbe. Kličko je velik momak, ostvario je veliku sportsku karijeru, ima ženu manekenku, kuću na Bel-Airu, doktorat iz kineziologije, 65 milijuna dolara u banci… Zapad ga gleda kao veliku nadu, on sebe kao budućeg predsjednika – dok Ukrajina tone u kaos nakon pada Vlade i sve izglednije krvave podjele zemlje.

Oko dva mjeseca nakon povijesnog ‘ne’ Ukrajine potpisivanju sporazuma s Europskom unijom i odluke o snažnijoj integraciji s Rusijom prosvjedi ‘proeuropskih’ protivnika takve odluke predsjednika Ukrajine Viktora Janukovića ne prestaju. Štoviše, prošli su tjedan postali izrazito nasilni, većinom kao rezultat novoga, restriktnog zakona o okupljanju i početka policijskog ‘čišćenja’ prosvjednika. Troje je ljudi mrtvo, od kojih je dvoje izgubilo život od vatrenog oružja. Nisu, ipak, svi imali loš tjedan u Ukrajini – dobitnik je nedvojbeno Vitalij Kličko, bivši boksač koji se zahvaljujući razvoju događaja uspio prometnuti u vođu inače prilično raznorodne oporbe iako je u politiku ušao nedavno.

U nekoliko rundi pregovora s predsjednikom Janukovićem upravo je Kličko figurirao kao najvažniji predstavnik ljudi na Trgu nezavisnosti. Koliko brzo uči osnove revolucionarne taktike, sugerira i njegovo obraćanje ljudima na barikadama pa onda i široj masi okupljenoj na glavnome kijevskom trgu.

• Sati pregovaranja potrošeni su uzalud. Nema smisla sjediti za pregovaračkim stolom s nekim tko je unaprijed odlučio prevariti vas. Iskreno želim da više ne bude krvoprolica i ubijanja ljudi… Ja ću preživjeti, ali bojim se da će biti još smrti, bojim se toga – rekao je uputivši pritom uvijenu prijetnju.

Nije, međutim, bio sâm. Uz njega su se progrurali Arsenij Jatsjenju, bivši ministar gospodarstva i jedan od vođa stranke Domovine Julije Timošenko, i Oleh Tjahnićok, vođa ultranacionalističke Slobode, čiji su pripadnici među glavnim organizatorima nasilja na prosvjedima i razlog više za sve otvoreniju potporu Zapada Kličku, koji kao umjerenija varijanta i primjer nove, mlade snage ubrzano postaje ‘liebling’ zapadnih medija i političara.

Pregovarački je trojac nakon razgovora ustvrdio da predsjednik nije ponudio nikakav kompromis te pozvao na širenje i jačanje prosvjeda, što je palo na plodno tlo.

• Vjerujem da moramo napredovati korak po korak; danas nekoliko gradova, sutra više. Danas nekoliko barikada, sutra više. Proširit ćemo teritorij Majdana – izjavio je očito vrlo inspirirani Kličko koji se sve bolje snalazi u novoj ulozi spasioca ukrajinske nacije.

Rečeno – učinjeno. Na poziv su se odazvali sinovi diljem Ukrajine. Nove barikade počele su ubrzano u drugim dijelovima Kijeva, okupirana je zgrada ministarstva poljoprivrede pa onda i pravosuđa, prosvjedi su se počeli širiti u druge gradove. Scenarij je u gotovo svim slučajevima isti: prosvjednici su navadili na upravne zgrade u Čerkasiju, Lavovu, Hmeljnickom, Rovnom, Žitomiru, Ivano Frankivsku…, pri čemu se Lavov ističe jer su ondje radikalni desničari u organizaciji Ljubomira Meljnicuka natjerali guvernera Olega Salu da potpiše ostavku. Ovaj je poslije objasnio da je natjeran na to i povukao je. I spirala nasilja nezastavljivo se širi: zapadnjaci osnivaju Nacionalnu gardu, dižu se i istočnjaci, istok Ukrajine i Krim, koji prijete odavajanjem. Vlada je dala ostavku, oporba ne želi preuzeti vlast, jača desnica… Stoga je sve jače inzistiranje Zapada na Kličku sasvim razumljivo. Nedavna iskustva iz arapskih zemalja zorno pokazuju koliko je lako izgubiti kontrolu nad takvom situacijom. Kad nestane zajednički nazivnik, mrksa vlast, zemlja pada u potpuni kaos i ‘makljažu’ suprotstavljenih političkih skupina potpuno različitih, nerijetko radikalnih, programa i namjera.

Iako iz perspektive nečuveno uvrijeđene Europske unije stvar izgleda jednostavno, ona je sve osim toga. Januković im se možda ne sviđa, ali na vlast je došao legalnim putem i njegovo rušenje ovim metodama savršeno je ilegalno. S druge strane, potpora, barem prešutna, ovakvom političkom obraćunavanju za EU i Zapad postaje modus operandi u posljednje vrijeme, što je zabrinjavajući trend. Predsjednik ugovor o slobodnoj trgovini s EU nije odbio iz nekog hira, već zato što vodi zemlju čiji su najveći gradovi i gotovo sva relevantna industrija u istočnom dijelu, naklonjenom i ovisnom o Rusiji i zato što je Rusija, za razliku od efemernih europskih obećanja, ponudila vrlo konkretni novac i koristi zemlji u velikim gospodarskim problemima. Štoviše, zemlja je u svojoj lojalnosti izrazito podijeljena, što prikljanje jednima ili drugima čini iznimno osjetljivim pitanjem.

Svi su odreda, američki potpredsjednik Joe Biden, njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik François Hollande i drugi, za nerede isključivo okrivili ukrajinske vlasti i Janukovića, tražeći od njega da ‘smanji tenzije’, odnosno popusti prosvjednicima.

U tom smislu, svjetski prvak u teškoj kategoriji ključna je osoba i zapravo jedini izbor Zapada. Ostali su igrači ili radikali ili već probavljena elita i sama umoćena u sumnjivo bogaćenje koja će teško donijeti ozbiljnije promjene. Kličku u korist ide još jedna stvar – on je za razliku od drugih lidera opozicije mlad i neiskusan, što je majstorima zapadne kuhinje svakako veliki plus. Čovjeka se može oblikovati, a tu je i taj ‘wow’ moment, Kličko je velik momak, izaziva poštovanje i pažnju kad govori, ostvario je veliku sportsku karijeru (41 nokaut u 47 mečeva), nadimak mu je Dr. Željezna Šaka, ima ženu manekenku koja voli pjevušiti, kuću na Bel-Airu, doktorat iz kineziologije, 65 milijuna dolara u banci… Izvrstan medijski kapital.

Pomoglo je i vrlo inteligentno prvotno protivljenje nasilju prosvjednika, koje je osobno odgurivao od policije (da bi kasnije obećavao voditi rulju u napad ako ne dobiju što žele), i činjenica da je zastupnik u ukrajinskom parlamentu od 2012, sve faktori koji formiraju vrlo ugodnu sliku, ali i pokazuju njegov dobar smisao za upravljanje masom.

No ima još prostora za učenje. Prošli je mjesec njegov pokušaj legitimnog i legalnog svrgavanja vlade u parlamentu propao, vladačka Stranka regija na kraju je prikupila 40 glasova više od njega i pokazala mu da institucionalna politika zahtjeva znatno širi skup vještina. Upravo mu to predbacuju ukrajinski analitičari, prema kojima se Kličko previše fokusira na komunikaciju s masom, premalo na istinsko vođenje politike i intrige koje su njen ključni dio. Populistički dio je dobro savladao, međutim, to je tek dio priče. On je još autsajder, čovjek koji ne poznaje ‘prave’ ljude i nema veze s relevantnim krugovima u Ukrajini, a to je srednjoročno, pogotovo dugoročno, velik minus. Jer, kada eventualno dobije moć u ruke i smiri jedne, shvatit će da mora smirivati one druge, a ti pak, imaju novac i sredstva proizvodnje u rukama.

Na putu predsjedničkim ambicijama mu, osim zasad još uvijek nedovoljnog broja glasova, stoji i jedna tehnikalija. Prema zakonu, predsjednički kandidat mora imati deset godina boravište u Ukrajini, a Kličko, koji ima trajni boravak u Njemačkoj, ne ispunjava taj uvjet. Što se potpore u narodu tiče, ona prema anketama stabilno raste, ali je na samo 20-ak posto, prema anketi iz listo-pada prošle godine. Može se pretpostaviti osjetno bolji postotak u trenutačnoj situaciji koja ga je snažno profilirala. Osim ruskoga govori njemački i malo engleskoga, a posebno je zanimljivo, za nekog tko ruši prorusku vlast, da nekada tijekom govora upotrebljava ruske riječi umjesto ukrajinskih iako ukrajinski govori bez naglaska.

Kad je riječ o trenutačnoj političkoj situaciji, Kličko zasad nije uspio osigurati jasnu potporu oporbe za svoje predsjedničke ambicije, ali tijek događaja to bi mogao učiniti umjesto njega.

Kada je pak riječ o političkim pozicijama, klasični je Europejac i pjesma za briselske uši. Zauzima se za potpisivanje sporazuma s EU i suradnju s NATO-om, a na unutarnjem planu ističe problem korupcije i netransparentnosti, želi niže poreze kojima bi se poticala ekonomija te jačanje neovisnosti sudstva, premreženo klanovima. Prijevremeni izbori koje priziva vjerojatno bi mu išli u korist, a loša politička procjena Janukovićeve vlade zapravo ga je vratila iz silazne putanje. Vlast se odlučila na donošenje rigorozna zakona protiv prosvjednika i policijsku akciju, dolivši tako ulje na vatru koja se sada ne da ugasić čak ni povlačenjem spornih zakona i padom vlade. U svakom slučaju, ako i postane predsjednik, boksaci prvak shvatit će da je vođenje države mnogo teže od držanja govora masi i da Ukrajina nije samo Kijev i zapad zemlje.