POČETAK NOVE BANKARске ERE

S Lukovićem će na neki način završiti i vrijeme tranzicije, koju Hrvatska nikada nije privela kraju. Inozemna poslovna praksa, koja uključuje i zamjenu autokrata tehnokratima, i preduga kriza očito i u Hrvatskoj traže novu vrstu upravljanja. Doduše, Luković je talijanskim vlasnicima i u krizi donosio nemalu dobit, ali veličina zamršljanoga kreditnog portfelja očito prelazi dvadesetogodišnje zasluge.

Većina naših sugovornika, kojima je zajednička želja da o ovoj temi ne ‘potpisuju’ izjave, slaže se da će se uskoro i kod nas udomaćiti inozemna poslovna praksa rane najave smjene u vrhu neke kompanije.

• To je za hrvatsko poslovno okruženje i običaje pomalo atipičan postupak, međutim, ozbiljne tvrtke u inozemstvu imaju vrlo razrađen proces ‘nasljeđivanja’ na ključnim pozicijama, što uključuje objavu i uvođenje nasljeđnika nekada i nekoliko godina unaprijed, pogotovo u slučajevima kada je čelnih čovjek na tome položaju bio jako dugo. Sjetite se kada je Jeffrey Immelt ime novan kao nasljednik Jacka Welch u General Electricu, također je to bilo više od godinu dana ranije. Cilj je upravo izbjeći nagle potreze i dati priliku da novi CEO od staroga u dovoljno dugom razdoblju uspjehe preuzeti sve ključne interne i eksterne kontakte, klijente, da bude uveden kod važnih ‘decision makers’ na način da ga oni dožive ozbiljno, jer će sigurno sutra on biti No.1. Javnim nominacijom dovoljno unaprijed zaustavlja se i interna borba za nasljednika i sprječava trovanje atmosfere mogućim dužim razdobljem borbe za to mjesto. Prema tome tko će uskoro nakon objave možda otići iz banke vidjet će se tko je pretendirao ili se nadao toj poziciji – zaključuje jedan od sugovornika.

Odlazak Lukovića nakon 23 godine (toliko će biti na čelu u trenutku kada mu u veljači 2015. završi mandat, iako mnogi zaključuju da će upravljanje bankom de facto završiti na jesen ove godine) bez sumnje će i simbolično označiti kraj jedne (ne samo) bankarske ere. S Lukovićem će na neki način završiti i vrijeme tranzicije, koju Hrvatska nikada nije privela kraju. Inozemna poslovna praksa, koja uključuje i zamjenu autokrata tehnokratima, i preduga kriza očito i u Hrvatskoj traže novu vrstu upravljanja. Doduše, Luković je talijanskim vlasnicima i u krizi donosio nemalu dobit, ali veličina zamršljanoga kreditnog portfelja očito prelazi dvadesetogodišnje zasluge. Samo u nekoliko razvijanih predstojbenih slučajeva – Konstruktor, IGH, Optima Telekom, Dalekovod, Stipić grupa – službeno je zaglavljeno oko 3,2 milijarde kuna neotplaćenih kredita.

Upravo je Luković prije godinu i pol neformalno potaknuo državu da se ozbiljnije angažira u spašavanju velikih građevina, što su mnogi ekonomisti tada iščitali prije svega kao model spašavanja bankarskih bilanci, a ne radnih mjesta u građevinskom sektoru.

• snažna osobnost i karizmatičnost

• autokratsko ‘vladanje’

• prilična neovisnost od središnjice u Milanu

• ravnopravan partner vlasti

• strateško razmišljanje

• orijentacija na kompetitivnost i pobjedu

• banka je rasadnik kadrova

• sve veća ovisnost o vlasnicima (banka će postati običnom podružnicom)

• vladavina tehnokracije i tehnomenedžera

• operativno razmišljanje

• čišćenje bilance

• postupak umjesto dogovora

• transparentnije poslovanje pod kontrolom matice

• zatvaranje unutar osnovnog biznisa, manje sudjelovanja u radu poslodavaca

Dobit donio je Luković donicarima od 2002, kad je Zabu preuzeo Unicredit. Talijani su iznijeli oko 2,5 milijardi, ali je dovoljan iznos za crne dane sačuvan kao zadržana dobit.

Neotplaćenih kredita Zagrebačke banke zaglavljeno je u samo pet razvijanih predstojbenih slučajeva – Konstruktor, IGH, Optima Telekom, Dalekovod i Stipić grupa.