Većina tvrtki u sektoru tehnologije, medija i telekomunikacija (skraćeno – TMT) u posljednjih je petnaestak godina stvorila znatne rezerve gotovine, pri čemu su im odabir načina i mjesta ulaganja tog novca i prilika i izazov. Premda je taj sektor bio izložen trendovima koji su pratili i druge industrije, poput strukture tržišta, intenzivne konkurencije, cijene materijala i rada te globalnih kapaciteta, karakterizirao ga je i prirodan rast, i to s posve nepredvidljivim ulaganjima.
U posljednjih desetak godina sektor je zabilježio dvije krize, prvu ranih 2000-ih i drugu kasnih 2000-ih, čije se posljedice osjećaju još danas. Zbog njih se okrenuo novim operativnim modelima i znatno srezao troškove prema dobro uhodanu i nimalo originalnu obrascu smanjivanja broja zaposlenih te zahtijevanja veće produktivnosti rada.
Velika sektorska recesija s kraja prošlog desetljeća takav je trend postavila kao normalu u toj industriji, a odonda su i veoma smanjena ulaganja u inovacije, nove postupke, talente, čak i infrastrukturu, a gomilale su se gotovinske rezerve. Prema istraživanjima globalne konzultantske kuće Deloitte, više od trećine gotovine koju ne drže financijske ustanove upravo je u sektoru TMT-a. Zbog pada stope prinosa na obveznice u Europskoj uniji i SAD-u na najnižu razinu 2012., zbog čega je pao i oportunitetni trošak kapitala, tehnološke tvrtke dodatno su izgubile interes da reinvestiraju prikupljenu gotovinu, smatraju u Deloitteu.
Rezultat trenda smanjenja ulaganja u sektor TMT-a u kriznoj petoljetki (2008. – 2013.) očituje se u ostvarenome rastu marže i rekordnim prihodima, ali koji već godinama stagniraju. Primijenjeni trend i operativni modeli očitovali su se u opadanju morala i produktivnosti zaposlenika, smanjenju njihova zadovoljstva, lošijoj ravnoteži između poslovnog i privatnog života te općenitoj želji da izađu iz te industrije.
Da bi se TMT tvrtke vratile na put rasta i razvoja, najprofitabilnije tvrtke tog sektora, megagrači kao što su Google, Samsung ili Microsoft, okretnule su se unatrag, strategiji rasta i konkurentnosti na osnovama diferencijacije proizvoda, a ne nižih cijena. I druge tvrtke imaju bar dva razloga zbog kojih bi bilo dobro vratiti se rastu, smatra Ivica Perica, direktor u Deloitteu Odjelu poslovnog savjetovanja. Prvo, ne mogu se smanjiti broj zaposlenika i poboljšati produktivnost a da se do kraja ne uništi narušeni moral zaposlenika, i drugo, visoke dividende manje su zanimljive ulagačima od stabilnih visokih stopa rasta.