C PISE RATKO PETER 1 [email protected]

Osobna preporuka najjači je marketinški alat. U priču o brendiranju uključeni su i osjećaji, i iskustva, i predrasude kupaca… A to stvarateljima brendova nimalo ne olakšava posao.

Bauštela se ne da od Excela. Specijalizirani programi poput MS Projecta ili domaće Gale povećavaju učinkovitost gradnje i smanjuju mogućnost malverzacija – od narudžbe do proizvodnje. Možda ih upravo zato sedamdeset posto tvrtki ne upotrebljava.

Prednosti su jednostavnija analiza poslovanja, jednostavnija papirologija te pregledna dokumentacija. Ipak, ima i nedostataka. Katkad se traži unos podataka koji korisnika ne zanimaju. Postoji i strah da je jednostavnije nešto napisati u Excelu i da se ništa neće moći provesti ‘ispod stola’. Kod nas se bolji poslovi i dalje dobivaju zahtijevajući poznanstvu, što stvara mit da su tržišna načela i precizna kalkulacija suvišni. Naš softver pokušava smanjiti nedostatke. Ponaša se kao alat, a ne kao voditelj poslovanja – ističe Dodlek.

I neuređeno tržište daje svoj danak. U Hrvatskoj, navodi Dodlek, nema jedinstvene standardizacije materijala pa trgovci npr. cement šifriraju kako hoće, prodaju po kilogramu, toni, vrećama. Zato se graditelji snalaze, a sve to sužava prostor za primjenu softvera.

Profesor sa zagrebačkoga Građevinskog fakulteta Mladen Vukomanović objašnjava da je riječ o najučinkovitijem upravljanju projektima čiji koncept većina hrvatskih tvrtki ne prepoznaje i ne razumije. Tek kad bi gradnju sagledale kao projekt, shvatile bi da IT omogućuje učinkovitije ostvarenje ciljeva u skladu s vremenskim i troškovnim ograničenjima te željenom kvalitetom. Zbog toga najrazvijeniji javni sektori uvode obvezatnu uporabu standarda za upravljanje projektima te posljedično uporabu IT-a, primjerice u Finskoj i Danskoj – naglašava Vukomanović.

Većina današnjih graditeljskih tvrtki pod praćenjem gradilišta podrazumijeva proračunsko praćenje koje ne iskazuje ispravan odnos napredovanja radova. Zbog toga, prema mnogim istraživanjima, gotovo 90 posto projekata kasni, što troškove u prosjeku povećava za 28 posto. Takav bi softver, ističe direktor tvrtke Carpio Dinko Bačun, trebao poslužiti drugoj svrsi – smanjenju troškova i u skladu s tim većoj konkurentnosti.

Vrijeme ‘odokativnog’ ugovaranja, kupovanja materijala koji se ne može platiti, uzimanje poslova koji se ne mogu dovršiti trebalo bi biti izazov. Hrvatski građevinari ionako su na koljenima. Informatizacija sektora stoga uopće nije loša ideja.

Programski rješenja za graditeljsku struku kao što su hrvatski softver Gala, Microsoftov MS Project ili Oracleova Primavera, olakšavaju poslovanje, vođenje projekata i praćenje troškova jer izračunavaju točnu vrijednost materijala, strojeva itd. Sve precizno kalkuliraju i, na žalost nekih, sužavaju prostor za malverzaciju jer je poslovanje transparentno.

Najpopularniji je MS Project. Slijedi ga Gala, najkorištenije rješenje kad je riječ o cjelokupnom upravljanju gradnjom. Njezine su prednosti sveobuhvatnost i pokrivenost svih procesa. Blaženka Sertić, direktorica tvrtke Gala, napominje da to nije knjigovodstveni program i da se njime bilježe svi događaji. Razvijaju ga već devet godina i njime se koristi više od 170 tvrtki u Hrvatskoj.

Tu su i Primavera, zatim Maris, Adriakod, Carpio… Adriakod je od 1998., kad nastala verzija za Windowse, prodan u sedamstotinjak primjeraka, od kojih šezdeset lani. Direktor Zvonimir Dodlek kaže da se ne smanjuje toliko broj korisnika koliko se umjesto skupljih traže jeftiniji paketi. Cijena je najskuplje paketa oko 1200 eura, a za manje zahtjevne postoje i paketi od tristo eura.

Ipak, ima i nedostataka. Katkad se traži unos podataka koji korisnika ne zanimaju. Postoji i strah da je jednostavnije nešto napisati u Excelu i da se ništa neće moći provesti ‘ispod stola’. Kod nas se bolji poslovi i dalje dobivaju zahtijevajući poznanstvu, što stvara mit da su tržišna načela i precizna kalkulacija suvišni. Naš softver pokušava smanjiti nedostatke. Ponaša se kao alat, a ne kao voditelj poslovanja – ističe Dodlek.

I neuređeno tržište daje svoj danak. U Hrvatskoj, navodi Dodlek, nema jedinstvene standardizacije materijala pa trgovci npr. cement šifriraju kako hoće, prodaju po kilogramu, toni, vrećama. Zato se graditelji snalaze, a sve to sužava prostor za primjenu softvera.

Profesor sa zagrebačkoga Građevinskog fakulteta Mladen Vukomanović objašnjava da je riječ o najučinkovitijem upravljanju projektima čiji koncept većina hrvatskih tvrtki ne prepoznaje i ne razumije. Tek kad bi gradnju sagledale kao projekt, shvatile bi da IT omogućuje učinkovitije ostvarenje ciljeva u skladu s vremenskim i troškovnim ograničenjima te željenom kvalitetom. Zbog toga najrazvijeniji javni sektori uvode obvezatnu uporabu standarda za upravljanje projektima te posljedično uporabu IT-a, primjerice u Finskoj i Danskoj – naglašava Vukomanović.

Većina današnjih graditeljskih tvrtki pod praćenjem gradilišta podrazumijeva proračunsko praćenje koje ne iskazuje ispravan odnos napredovanja radova. Zbog toga, prema mnogim istraživanjima, gotovo 90 posto projekata kasni, što troškove u prosjeku povećava za 28 posto. Takav bi softver, ističe direktor tvrtke Carpio Dinko Bačun, trebao poslužiti drugoj svrsi – smanjenju troškova i u skladu s tim većoj konkurentnosti.

Vrijeme ‘odokativnog’ ugovaranja, kupovanja materijala koji se ne može platiti, uzimanje poslova koji se ne mogu dovršiti trebalo bi biti izazov. Hrvatski građevinari ionako su na koljenima. Informatizacija sektora stoga uopće nije loša ideja.