Tehnologiju nazvanu ET ili ‘envelope tracking’ mnogi su eksperti proglasili trenutačno najuzbudljivijim rezultatom razvoja hardvera u mobilnoj telefonskoj industriji, premda je riječ o duboko tehničkoj stvari, poprilično nejasnoj za široke narodne mase. Pojednostavljeno rečeno, riječ je, u suštini i ukratko, o drugačijem načinu emitiranja signala mobitela u 4G mrežama, rezultat čega bi bilo duže trajanje baterije mobitela. U sebi je, primjerice, ima Samsung Galaxy Note 3, pa je stoga za očekivati da će i drugi proizvođači mobitela kretnuti u tom smjeru, u ljuti tržišni boj. O čemu je riječ?
Brojni ljudi svakoga dana pune baterije svojih mobitela, drugi pak inzistiraju na tome da se baterija potpuno isprazni, da bi se tek onda punila. Kako bilo, ljudi će učiniti sve da bi produžili trajanje baterije svog mobitela. Upravo zbog te činjenice priča o dužem trajanju baterija širokim bi narodnim masama mogla biti zanimljiva, jer dosadašnja iskustva govore da je s trajanjem baterija za mobilne uređaje uvijek bilo problema. Neki stručnjaci tvrde da potpuno punjenje baterije nije dobro za nju te da je najbolje isključiti mobitel s punjača prije nego je potpuno puna. Idealno je, tvrde, da je baterija mobitela napunjena između 40 i 80 posto.
U tom kontekstu treba i promatrati ET, što je određena optimizacija izlazne snage i napona koja nam treba, kaže Damir Bacalja, stručnjak iz hrvatskog uređa IBM-a. Kada spojite sve to skupa, dobijate kudikamo bolji omjer, pri čemu će i efikasnost biti mnogo veća. Većina uređaja, naime, ne radi na svojoj maksimalnoj snazi, nego imaju svoju prosječnu i maksimalnu potrošnju. Takvim se pristupom može uštedjeti jako mnogo energije i to je ključ cijele ove priče. Dinamička promjena napona, kako bi se dobila maksimalna moguća efikasnost. U cijeloj je priči bitno da umjesto da imate fiksni napon, imate napon koji se mijenja, ovisno o tome koliko treba izlazne snage. Kao ni ista drugo, ni elektroničke komponente nisu idealne. Za nekakav ulaz, postoji i nekakav izlaz. Ključ je u tome da se cijela stvar optimizira, kolika je efikasnost tog pojačala ovisi o izlaznoj snazi da pojačalo funkcionira maksimalno efikasno, odnosno, da dade izlaznu snagu takvu da bismo mogli imati dobar signal, da bi stvar uredno radila, a razgovor tekao bez problema. Ono što dobivate na izlazu ovisi o ulazu. Efikasnost pojačala tako ide u nekoj krivulji koja je određena i zadana, ali vi kao korisnik želite da sve funkcionira u najboljoj krivulji. Ta efikasnost ovisi o ulaznom naponu, ako je on manji, ta će krivulja biti manja i obratno.
U mobitelu baterija ima određenu volužu, ali poenta je da ne treba uvijek maksimalna snaga, nego optima. Pritom nije isto ako ste u gradu ili na selu, jer za određeni signal dovoljan je određeni napon, pa zašto bi se onda trošilo duplo više energije ako je to dovoljno. Ukratko, priča o ET-u i nije baš revolucionarna, budući da se već upotrebljava zadnjih nekoliko godina. Ne predstavlja revoluciju ni u mobilnoj tehnologiji, jer se upotrebljava na baznim stanicama već neko vrijeme kako bi se smanjilo emitiranje topline. Ipak, revolucionarno je to što su priču prebacili na mobitele. Danas se u svijetu oko tri posto ukupne struje troši na ICT sektor, od čega trećina otpada na komunikacije, a polovica na mobilni svijet, na telekomunikacije, što je ogromna količina struje, tako da je svaka ušteda u tom smjeru više nego dobrodošla. Možda mi korisnici sve to promatramo tek iz perspektive trajanja baterije mobitela, koliko je često puniti, možda nama u ovom dijelu globusa to i nije tako problematično, ali kada se promatraju energetski problemi čitavoga svijeta, onda je to i više nego problem.