Svakoga radnoga dana Vedran Zvonar, vozač tvrtke Gebrüder Weiss, putuje iz Zagreba do Krapine i nazad, ali njegova putanja nije uvijek ista. Ovisna je o raznolikim pošiljkama koje Zvonar dostavlja na određene adrese. Neke od njih moraju stići točno do određenoga vremena, ali povremeno nešto objektivno oteža terminsku dostavu, primjerice kada se ‘viša sila’ poigra s vremenskim uvjetima pa zagorske ceste prekrije snijegom. Zvonar priznaje da je snijeg jedina otežavača okolnost u njegovoj već dvoipolugodišnjoj karijeri vozača u spomenutoj tvrtki jer sve ostalo savršeno funkcionira. Tomu je uvelike pomogla primjena najnovije tehnologije, primjerice skenera s elektroničkim potpisom, zahvaljujući kojem klijent zna u kojoj je fazi isporuka pošiljke. To je ono što Gebrüder Weiss čini inovativnom i konkurentnom međunarodnom tvrtkom, a Zvonaru i njegovim kolegama (nekima od njih radni dan počinje u četiri sata ujutro) olakšava taj naporan i iznimno odgovoran posao, tijekom kojega svakodnevno dostave tisuće tona vrijedne robe diljem Hrvatske. Novinarska ekipa Tehnopolisa pratila je jednodnevni dostavni proces na relaciji Zagreb – Krapinske Toplice, koji je započeo u šest sati ujutro u distributivnom centru tvrtke Gebrüder Weiss na Jankomiru u Zagrebu.
Radni dan u tome centru počeo je u četiri sata ujutro kada su stigli šleperti s robom iz tvrtkine središnjice u Beču te iz Mađarske, Njemačke i Italije nakrcani pošiljkama za velike trgovačke centre, kao i ostale naručitelje, iz Zagreba i ostalih hrvatskih gradova. Svaka pošiljka pri istovaru bude skenirana i referent u uredu distribucije na računalima vide tko, što, kome i gdje šalje te informatički prate proces utovara robe na kamione i dostavu primatelju. Vozači pri dolasku na posao na ulaznoj rampi podižu popis pošiljaka koje treba dostaviti, u danu ih je u prosjeku 500, svaka prosječno teži od pola tone naviše, a dostava, ovisno o količini pošiljaka, obavlja se u 20 do 30 kamiona.
Dodatna pitanja vozači upućuju referentima u uredu distribucije gdje smo zatekli Alena Huzjaka, referenta u nacionalnoj distribuciji, prvoga od brojne ekipe Gebrüder Weissovih ranoranihaca, koji je već naveliko radio kada smo u dvije, tri minute do šest sati stigli u njegov ured. Sva roba koju Gebrüder Weiss dostavlja ide preko ureda distribucije, odnosno njegovih odjela koji organiziraju dostavu u šest regija na koje smo distributivno podijelili Hrvatsku. U skladištu smjena počinje u četiri sata ujutro, dolaze kamioni s robom i ona koja stigne do toga vremena dostavlja se isti dan po Zagrebu i okolici, a pošiljke za Slavoniju, Dalmaciju i Istru tovare se u kamione popodne i stižu drugoga dana na odredište; distributivne centre u Osijeku, Rijeci, Splitu i Pazinu. Pošiljka je vidljiva u sustavu kada uđe u skladište i skenira se, a isti postupak obavlja se i kada izlazi iz njega kao i kada je dostavljena primatelju. Ako je riječ o terminskoj dostavi koja se obavlja u vremenu od osam do 13 sati, moj zadatak je procijeniti na temelju broja pošiljaka hoće li vozač kamiona moći dostaviti sve u roku ili treba angažirati još nekoga, objašnjava Huzjak.
Iako na skeneru elektronički zapisi postoje, Huzjak je svu dokumentaciju isprintao i predao Zvonaru, koji se nakon toga zaputio u skladište preuzeti pošiljke. U prostranom i vrlo visokom skladišnom prostoru sortirana je roba prema regijama u koje se dostavlja, a skladištari palete pošiljaka grupiraju na ulazu za kamione, za svaki posebno. Utovar robe u kamion vozačev je posao pa se Zvonar prihvatio viljuškara i začas poslagao palete u kamion. Prva mu je postaja bila West Gate, veliki prodajni centar u Zagrebu, gdje je istovremeno robu za Hermes. Potom se uputio u Igrišće pa u Jakovlje, otud u Zabok, gdje je na glavnoj ulici u Horvat Coloru isporučio boje i lakove, da bi produžio lokalnom cestom prema Donjoj Stubici, iz nje u Zlatar Bistricu pa u Pregradu i Hum na Sutli. Posljednja postaja bile su Krapinske Toplice, gdje je Zvonar uzeo robu koju je trebao dostaviti u Zagreb.