Mnogi znanstvenici ističu da će pokusi na majmunima oboljelima samo zato što su to znanstvenici htjeli i potaknuli ubrzati temeljna neuroznanstvena istraživanja. Primjerice, tako bi trebali mapirati i testirati složene neuronske krugove koji stoje iza određenih oblika ponašanja, a koje je potpuno nemoguće izazvati u jednostavnijim organizmima poput miševa. Posljedično, trebali bi razviti uspješne lijekove protiv Huntingtonove bolesti, shizofrenije, Alzheimerove bolesti, pa čak i epilepsije.
Nakon brojnih znanstvenika koji su pridonijeli razvoju tih metoda posljednji iskorak napravio je tim na čelu s Xingxu Huangom, genetičarom s kineskog Sveučilišta Nanjing. Uspješno su kreirali blizance makakija s dvije ciljane mutacije, a koristili su se metodologijom CRISPR/Cas9 koja je revolucionirala genetičko inženjerstvo posljednje desetljeće. S pomoću CRISPR-a znanstvenici su dosad uspjeli poremetiti gene miševa i štakora, ali problem je bio uspjeti usaditi željeni gen u stanice primata. Ta metoda koja se razvija već godinama, dakle metoda genetičkog uređivanja gena, rješava probleme koje su znanstvenici imali dosad kada su se kao ‘prijenosno’ sredstvo za gen koji se ubacuje u stanice životinje domaćina koristili virusima. Njih sada zamjenjuju enzimi i ribonukleinska kiselina te se pokazuje da će uz dodatna usavršavanja to biti najpouzdanija metoda, posebice primjenjiva na transgeničnim majmunima.
Nema sumnje da će majmuni oponašati ljudske genske uvjete mnogo vjernije od većinom korištenih miševa, što bi pak posljedično trebalo utjecati na razvoj lijekova protiv Huntingtonove bolesti, ali čak i shizofrenije, Alzheimerove bolesti, pa čak i epilepsije. Stoviše, mnogi znanstvenici ističu da će eksperimenti s tim majmunima ubrzati temeljna neuroznanstvena istraživanja, primjerice mapirati i testirati složene neuronske krugove koji stoje iza određenih ponašanja, a koje je potpuno nemoguće izazvati u jednostavnijim organizmima. Primjerice, poremećaji poput shizofrenije, autizma ili Alzheimerove bolesti ne mogu se potpuno replicirati na miševima kojima nedostaje složenijih kognitivnih sposobnosti i socijalnih sposobnosti primata. Stoviše, mnogi neuroaktivni lijekovi koji su na miševima pokazali obećavajuće rezultate nisu djelovali u ispitivanjima na ljudima. Ipak, znanstvenici i dalje ustraju na radu i s miševima uglavnom zbog ciljane strategije upravljanja genima koja djeluje na životinjama. A transgenični majmuni postali su prikladni zahvaljujući efikasnim tehnikama genskog uređivanja koje mogu podržati metodu u kojoj se embriji manipuliraju jedan po jedan.
