Društveno poduzetništvo Otključavanje potencijala neprofitnih organizacija za opće dobro

Postoji li razlika između neprofitnih i profitnih organizacija? Najčešće se zaključuje da jedne zaraduju prodajući proizvode i usluge kako bi ostvarile profit za vlasnike, a druge donacijama ostvaruju društveno poželjne ciljeve. Jedino što ih zapaža razlikuje je način mjerenja uspjeha: prema profitu ili učinku na društvo.

Osnovni način rada neprofitnih organizacija jest korištenje sredstava donatora (najčešće države ili, u posljednje vrijeme atraktivnih europskih fondova) s ciljem rješavanja konkretnih društvenih problema. Postavlja se pitanje kako znatno utjecati na društvo ako problem rješavamo jedino apeliranjem na nečiju dobru volju. Neprofitne organizacije imaju hvalevrijedne ciljeve i ljudi koji u njima rade često su najposobniji entuzijasti. No kako postići velike ciljeve ako je problem zadržati i pridobiti najposobnije zaposlenike jer se doživljavaju kao ‘nepoželjno izdavanje za plaće’, kad ulaganja u prepoznatljivost organizacije nisu poželjna, kad se ulaganja radi povećanja novca doživljavaju negativno…

Negativno doživljavanje neprofitnih organizacija koje bi upravo takvim aktivnostima mogle utjecati mnogo više na rješenje konkretnoga društvenog problema ili potrebe navodi mnoge od njih da se zadrže unutar najužih okvira. Provode projekte da bi preživjele i udaljuju se od svog temeljnog cilja ili ga bar ne rješavaju onako kako bi željele. U tom se smislu žarište često prebacuje s rješavanja problema, primjerice organiziranje istraživanja kako bi se prošao lijek za neku bolest, na pomaganje pojedinca da se lakše nose s problemima, primjerice organiziranjem savjetovališta za bolesnike i/ili njihove obitelji.

Neprofitne organizacije koje uspjeh mjere učinkom na društvo zapravo su mnogo zahtjevnije i za organizaciju i za vođenje od profitnih. Lideri u neprofitnim organizacijama moraju nefinancijskim metodama motivirati zaposlene i volontere, moraju stvarati prepoznatljivost uz vrlo ograničena sredstva – moraju biti doista izvršni lideri. Društveno poduzetništvo najzahtjevniji je poduzetnički pothvat. Podrazumijeva osmišljavanje poduzetničkog rješenja koje ostvaruje dovoljno prihoda da bi se ostvarili društveni ciljevi – i to u slučajevima kad nema tržišta. Takvi poduzetnici inoviraju tržišta i poslovne modele kako bi osigurali održivo rješavanje problema. Treba im najsuvremenije poslovno znanje kojim će ostvarivati veću vrijednost i za organizaciju i za njezin konačni cilj.

Zanimljivo je da se, dok se neprofitni sektor u razmišljanju sve više približava profitnome primjenom ideja društvenog poduzetništva, i profitni sektor približava neprofitnome. Tako se za određena poduzeća može primijetiti da više energije usmjeravaju na zadovoljavanje strogih kriterija europskih fondova nego na razumijevanje potrošača i tržišta kao mjerilo kvalitete. Neprofitne organizacije zbog prevelikog usredotočivanja na donacije, a premalog na društveno poduzetništvo, ponekad ne uspijevaju raditi dovoljno na ostvarivanju svoje misije i vizije, a dobivanje natječaja postaje cilj umjesto sredstvo.

Umjesto da se vode svojim ciljevima, vode se natječajnim zahtjevima. Štoviše, profitne organizacije često više pridonesu rješenju društvenih problema od neprofitnih – jer se mogu usredotočiti na cilj. Naprimjer, iako se mnogo neprofitnih organizacija aktivno bavi očuvanjem, produbljivanjem i širenjem znanja, najveći globalni učinak na to danas ima profitabilna organizacija koja ima cilj ‘organizirati sve svjetske informacije i učiniti ih dostupnima svima’. Ostvarujući svoju profitnu funkciju, ostvaruje i izniman učinak na društvo u cjelini.

Bi li neprofitne organizacije bolje ostvarivale svoje ciljeve ako bismo ih potaknuli da se upuste u društveno poduzetništvo te stvaraju samoodržive projekte koji teže konkretnom rješenju problema umjesto hvalevrijednog umanjenja njegovih negativnih učinaka? Možemo li još više potaknuti stvaralačke potencijale lidera neprofitnih organizacija te najbolje nove lidere na to da svoju budućnost grade u možda najizazovnijem dijelu poslovanja – društvenom poduzetništvu?