Koja je sličnost između Ine i Croatia osiguranja? Odgovor je jednostavan: država pokušava u osiguravateljskom biznisu zadržati kontrolu nad tvrtkom. Istu kontrolu koju je zahvaljujući mitu za Sanadera izgubila u Ini. A kakve su posljedice kada državno vlasništvo (44 posto Ine) kontrolira i njime upravlja privatni vlasnik, k tome strancu, pokazuje se upravo ovih dana na Ininim rezultatima poslovanja. Jednokratnim otpisom vrijednosti sirijkih polja i hrvatskih rafinerija (u koje nisu ulagali iako su se obvezali). Tako su lanjsku dobit od gotovo milijardu kuna akrobatskim potezom pretvorili u gubitak od milijarde i pol. Sve su amenovali revizori i zakonski je sve O. K. No tim je potezom oštećena hrvatska država, i to dvaput: kao dioničar je ostala bez dobiti, a proračun još bez poreza na dobit.
Mol je pak odricanje od dividende djelomično nadoknadilo izbjegavanjem poreza na dobit. Sad je jasno i zašto država tako dugo pregovara o ulasku Adrisa u CO te inzistira na postavljanju svoga člana Uprave. Iako joj osiguravateljska dobit curi i bez privatnog suvlasnika. Posljednje godine poslovanja pod državnom kapom ekipi Krešimira Starčevića uspio je nesvakidašnji preokret: plus od 166 milijuna kuna iz 2012. lani je pretvorila u minus od dvanaest milijuna. A razlog je sličan naftaškomu: ‘jednokratno umanjenje vrijednosti nekretnina koje je lani prvi put dosljedno provedeno…’. Eto još jedne sličnosti između naftaša i osiguravatelja. I to baš u trenutku privatizacije. Država se tu nije pobunila. A ni Adris.
