EGZODUS Nakon struénjaka i tvrtke poéele bjezati iz Hrvatske

Godinama buja mjehur poduzetničkog nezadovoljstva koji je sada poknuo sa slučajem Hrvoja Prpića i Porezne uprave. Odljev mozgova sve više prerasta u odljev tvrtki i kapitala. Najteže su njime pogođena zdravstvena zanimanja i cijeli IT sektor, koji je upravo proglašen – strateškim, a kojem je selidba najjednostavnija.

Samo političari ne razmišljaju o tome da se prestanu baviti politikom u Hrvatskoj. Njima je ovdje dobro, s iznimkom izazova odlučno plaćenog ‘privremenog rada’ u Europskom parlamentu.

O pjevanom slučaju Hrvoja Prpića i Porezne uprave poknuo je mjehur poduzetničkoga nezadovoljstva koji godinama buja. Dok se o raznim oblicima resprešije države nad poduzetnicima govorilo javno, više na razini beznadne kulknjave nego zbog vjere u promjene, o selidbi biznisa iz Hrvatske dosad se govorilo u neformalnim režimnim razgovorima. Sada kao da je led probijen.

Nakon stručnjaka, ponajprije liječnika i inženjera koji su, posebno od ulaska u EU, počeli masovnije napuštati Hrvatsku, mogli bi slijediti i tvrtke.

Kod softverskih tvrtki to je prilično jednostavno i iz njihove perspektive sve poželjnije. Ali nije riječ samo o IT-u, iako je suhudo odmahnuti rukom i na njihov odlazak jer je riječ o visokotehničkoj, inovativnoj industriji koja zapošljava visokooobrazovane kadrove (apsurd je to veći jer je sada čak i službeno označena strateškom industrijom). Hrvatsku napuštaju i druge tvrtke. Iako nitko ne želi govoriti o imenima, i desetak izvozno orijentiranih metalopreduvodičkih tvrtki razmišlja o selidbi.

Osim višine poreza i raznih nameta, riječ je najezdi besmislenih kazni iz radionice Porezne uprave, inspekcija i svih mogućih tijela javne uprave. Što je rupa u proračunu veća, to više u Poreznoj zahtijevaju da se kod poduzetnika ‘nešto’ nade. Izgledi da država to ‘nešto’ ne nade, gotovo ne postoje.

• Odlazak je poduzetnika s područja IT-a i iz sličnih industrija visoke dodane vrijednosti neizbježan. Neće otići strane tvrtke i sistemski integratori koji su orijentirani na domaće tržište ili vlasnici tvrtki koje rade za korisnike iz javnog sektora. Otići će oni koji prihoduju od prodaje softvera i usluga na stranim tržištima. Jedan je od razloga onaj koji je eskalirao u slučaju Hrvoja Prpića: velika davanja, komplikirano poslovanje, nerazumne kazne koje ne opravdavaju ni djelomično ono što svaki poduzetnik mora uplaćivati u sklopu poreza i doprinosa. Zašto da državi dajem pola, a dobivam malo zauzvrat? Negdje drugdje davat će manje, a zaposlenici i ja moći ćemo birati u što ćemo uložiti tu razliku – saže je razmišljanje brojnih poduzetnika Dražen Oreščanin, suvlasnik i predsjednik Uprave Poslovne inteligencije.

• Svatko tko može i ima imalo pameti, uopće ne dvoji hoće li otići ili ostati. Ljudi drži jedino nada da će se nešto promijeniti nabolje, ali ona je svakim danom sve manja – dodaje Oreščanin.

‘Slučaj Prpić’ podijelio je mišljenja. Dok jedni, poput Saše Jurkovića s portala Posao.hr, misle da njegov potez u ničemu nije pretjeran jer poduzetnike Porezna uprava legalno rektrira već godinama, drugi smatraju da nitko ne bi trebao Hrvatskoj praviti lošu reklamu. – Moramo biti svjesni da rezervnu domovinu nemamo i utopija je mišljeti da će nas negdje drugdje čekati raširenih ruku. Da, država prenornira poduzetnike, a birokratski aparati i digitalizacija sve više podsjećaju na Orwellov svijet. Danas vam treba više papira za otvaranje malog obrta nego za otvaranje rafinerije u venecijanskoj laguni. Samo početkom godine u Hrvatskoj se promijenilo više od stotinu propisa, a tražiti od poduzetnika da prate sve te izmjene jednako je kao od malog djeteta zatražiti da piše magisterij – kaže Petar Lovrić, predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika u HUP-u.

Ante Mandić, vlasnik najveće hrvatske softverske kompanije IN2, kaže da je i sâm iskusio porezni pritisak, no ne očekuje veći odlazak poduzetnika iz Hrvatske. – To nije lako ni u IT industriji, koja je po vokaciji globalna, a kamoli u drugim industrijskim granama, koje su više lokalno obojene. Posljedica svih oblika pritiska i birokratskog izvijavljanja na poduzetnicima bit će propadanje, a ne seljenja biznisa – kaže Mandić.

Ipak, u IN2 razmišljaju o preseljenju tvrtkina sjedišta u inozemstvo. – Ako to napravimo, razlog neće biti loši uvjeti poslovanja, nego to da kao hrvatska IT tvrtka često postajemo žrtvom predrasuda, što otežava dobivanje posla i snižava cijene. U Kataru su nam otvoreno rekli da se plaća po putovnici, odnosno da će američka tvrtka i stručnjak za isti posao dobiti dvostruko više novca od hrvatskoga. Pri tome nije sporno da će ‘američki stručnjak’ doći iz Indije. Zašto ne bi onda došao iz Hrvatske? – kaže Mandić.

U Pet minuta, brzorastućoj tvrtki koja se bavi izradom aplikacija, planiraju širiti poslovanje i dalje zapošljavati. – Razumijem Prpićevu frustraciju i nemoć u borbi s takvom administracijom. Takvi primjeri potiču rast nesigurnosti u poslovno okružje i tjeraju na traženje alternativa. Vjerujem da još ima sluha za poduzetničke.

• Evo, to je to, prestajem raditi u Hrvatskoj. Ovo što imam ovdje polako ću rasprodati i svaku novu tvrtku otvorit ću vani. Svakom ulagaču savjetovat ću da ne uloži u Hrvatsku, a sve to zahvalit ću g. Liniću. Ako sve bude u redu s Trilleniumom, očekujemo ulaganje od dva milijuna eura. Vjerujte mi da ću učiniti sve da nijedna kuna ne dođe na ovo tržište. Ako i bude programera iz ove korumpirane državice, morat će se preseliti u neku drugu jer ja ovdje više ne radim.