Klub lider izvoznika

Prijevoznici i logističari ne mogu opstati na globalnom tržištu ako ne ulažu stalno u telematičke sustave i uređaje koji im poboljšavaju učinkovitost, produktivnost i naposljetku zaradu. Prijevoz i logistika danas su posve nezamislivi bez telematike, odnosno telematičkih sustava koji podupiru cijeli taj biznis. Multinacionalna i strana konkurencija ne može ni zamisliti opstanak na globalnom tržištu bez neprestanih ulaganja u telematičke sustave i uređaje koji omogućavaju opstojnost, poboljšavaju učinkovitost i produktivnost te naposljetku zaradu prijevoznicima i logističarima. Pojednostavljeno, telematika ujedinjuje suvremenu informacijsku i telekomunikacijsku tehnologiju. Igrom riječi, bio bi to skraćeni ‘mišung’ dvaju pojmovi – telekomunikacija i informatika. To je, zapravo, znanost o slanju, primanju i čuvanju informacija s pomoću telekomunikacijskih uređaja, veza između suvremene informacijske tehnologije te najnovijih, sve bržih i boljih dostignuća u telekomunikacijskoj industriji.

Računalo se upotrebljava za kontrolu i nadziranje udaljenih uređaja ili sustava (u cestovnom prijevozu to su sva moguća vozila, u morskom pak plovila) te dobivanje informacija u stvarnom vremenu o svakome pojedinačnom prometalu tijekom obavljanja dnevnih operativnih zadataka. Telematički sustavi sastavni su dio suvremenih informacijskih sustava, pri čemu im je osnovna uloga osiguravanje podataka povezanih s prijevozom, odnosno za rad vozila i vozača, memoriranje te obradu i prijenos svih podataka do krajnjega korisnika. Analizom tih podataka dobivaju se informacije važne za donošenje upravljačkih odluka radi poboljšanja učinkovitosti sustava te iskorištavanja raspolaživih resursa. Sustavom za satelitsko praćenje mogu se pratiti osobna, gospodarska i specijalna vozila, sve vrste radnih strojeva te plovila. Primjenjuje se na sve više područja i sve je dostupniji zbog brza razvoja bežičnih komunikacijskih tehnologija i pada cijene elektroničkih dijelova.

Pod telematikom podrazumijeva se spoj GPRS tehnologije, satelita te hardverskih uređaja. Ako nemate tehnološki superioran proizvod, ne možete ga prodati, osim ako nije cjenovno konkuretniji, a izvozne tvrtke zbog velikih opterećenja ne mogu postići cjenovnu konkurentnost. Dobra je vijest najava Akcijskog plana za izvoz, još samo da taj plan napokon izide iz nečije ladice.

U svojoj prezentaciji Josip Tica istaknuo je da je od svih novih članica EU Hrvatska prema udjelu izvoza i tržišnim udjelima na dnu. Izvoz usluga malo je bolji zbog turizma, koji je najveća izvozna grana, ali na dnu smo bez obzira na turizam i geostateški položaj. Od Hrvatske je u izvozu usluga lošija jedino Češka. U prosjeku su zemlje EU-10 povećale svoje udjele na svjetskom tržištu za pedeset posto. Hrvatska je imala vrlo dobre rezultate u prvoj polovini prošlog desetljeća, nakon čega su se istopili svi dobici. U zemljama u kojima smo konkurentni imamo problem s osvajanjem tržišnoga kolača. Na globalnom tržištu može se općenito primijetiti stagnacija izvoza robe i usluga, no najbolje su rezultate ostvarile zemlje koje su izvozile diferencirane ili heterogene proizvode kojima se ne trguje na uređenim tržištima.

Miodrag Šajatović, glavni urednik Lidera, u svojem izlaganju političarima iznio jasnu poruku: ‘Okanite se stranih investicija, okrenite se izvozu!’, argumentiravši je time da su u posljednjih pet godina ulaganja pala za 36 posto te da Hrvatska ima vrlo malo izgleda i kapaciteta da vrati brojke iz 2008. Naveo je i primjer greenfield-investicije, gradnju Ikee, koja bi trebala biti završena ovo ljeto. Prema njegovu mišljenju, to je primjer strane investicije koju ne treba sprečavati, ali ni pretjerano glorificirati. Unatoč tome što Ikee najavljuje otvaranje tristo novih radnih mjesta, Šajatović tvrdi da će se zbog nje u Hrvatskoj izgubiti mnogo više radnih mjesta. Dodao je da bi izvoznici rado vidjeli i zasebno ministarstvo izvoza te da mandati veleposlanika u svijetu izravno moraju biti povezani s rezultatima izvoza.

Kad bi netko izvoznike pitao što im treba da povećaju učinkovitost, barem tristo tvrtki u Hrvatskoj povećalo bi izvoz za pedeset posto i broj zaposlenih za dvadeset pet posto. Svaki put kada donosite novi zakon, želimo da na umu imate tvrtke članice Kluba izvoznika jer one svojim rezultatima mogu pridonijeti rastu hrvatskoga gospodarstva. Osvrnuo se na podatak da je samo trinaest posto tvrtki u Hrvatskoj okrenuto izvozu. One zapošljavaju ukupno pedeset posto radne snage, ostvaruju šezdeset pet posto prihoda od prodaje te ulažu sedamdeset posto sredstava u razvoj. Ako se već potiču investicije, onda one moraju biti izvoznici, uključivati domaće sirovine i materijale, moraju biti radno intenzivne, s velikom dodanom vrijednošću i ekološki osviještene.

Članovi Odbora, među kojima su neki radili u privatnom sektoru, uglavnom su se složili da je izvoz važna karika u gospodarskom rastu, ali istaknuli su i važnost domaćih i stranih investicija, bez kojih nema širenja proizvodnje, pa ni plasmana na međunarodnom tržištu. Srđan Gjurković, predsjednik saborskog Odbora za financije, pitao je izvoznike jesu li se oni doista pripremili za europsku utakmicu u zoni slobodne trgovine nakon izlaska iz Cefe te imaju li uopće kapaciteta za povećanje tržišta. Martina Dalić, članica Odbora za gospodarstvo, predložila je izvoznicima da se koriste fondovima EU kao financijskim instrumentom za poboljšanje cjenovne konkurentnosti. Navela je i primjer hrvatskog poduzetnika s kojim je razgovarala, a koji u Njemačkoj proizvodi dijelove za BMW u pogonu u kojem uglavnom rade Hrvati. Predložila je da se takav pogon otvori u Hrvatskoj, no dobila je odbijenicu zbog zakonske nesigurnosti.

Trenutačno se izrađuju planovi za uporabu fondova EU i nude vam se velike prilike. Pritisnite Vladu da se ta sredstva usmjeri u gospodarstvo, istaknula je Dalić. Anton Kovačev, predsjednik Uprave HBOR-a, rekao je izvoznicima da imaju potporu njegove banke koja je ih prošle godine poduprla s više od šest i pol milijardi kuna kredita, ali da to još nije dovoljno. Istaknuo je da se svi koji potiču izvoz trebaju okrenuti inovatorima jer novi proizvodi ubrzavaju rast i povećavaju izvoz. To je i najrizičniji programski kredit jer HBOR preuzima sav rizik, no veći je problem premalo zahtjeva pronalazača za njegove kredite. Osvrnuo se i na nelogičnost da se hrvatske tvrtke najprije probijaju na svjetskom tržištu da bi osnažile svoj položaj na domaćem umjesto obrnute svjetske prakse te da hrvatski izvoznici nemaju ravnopravne uvjete za prodaju svojih proizvoda s uvoznicima.

Ivan Topčić, vlasnik tvrtke Tim kabel, poručio je političarima da se ne boje radikalnih poteza jer će oni prije ili poslije doći na red te da očekuje da se nakon sastanka nešto konkretno provede. Turska vlada nedavno je na sastanak pozvala tri tisuće poduzetnika iz zemalja Trećeg svijeta, platila im troškove puta i predstavila ih turskim poduzetnicima. Održano je četrdeset pet tisuća poslovnih sastanaka. Možete zamisliti koliko se nakon toga izrodilo konkretnih poslova. Pokušali smo s dva svoja veleposlanstva dogovoriti slične akcije, ali samo smo izgubili novac, izjavio je Topčić poručivši političarima da ne trebaju igrati njihove utakmice, nego samo pripremiti teren.

Nije nedostajalo ni političkog bockanja između pripadnika vladajućih stranaka i oporbe, pa je tako Domagoj Ivan Milošević naglasio da su najveći problem hrvatskoga gospodarstva nepredvidljivi propisi i porezna politika. Osim drvne industrije Hrvatska nema sirovine, tehnološki zaostaje, općenito smo skupi i sve skuplji, a nametni su sve veći. Da strani investitori nisu do sada uložili u Hrvatsku, danas bi pobjegli glavom bez obzira. U tome ih sprečava to što nemaju komu prodati svoj proizvod, istaknuo je Milošević. Mirela Holy, također članica Odbora za gospodarstvo, sumnja da je izvoz put prema izlasku iz krize. Smatra da je problem dublji i ne može se riješiti bez strukturnih reformi, stoga treba duboko zaroniti u javni sektor kako bi se olakšalo svim proizvođačima, a ne samo izvoznicima.

Duro Popijač naglasio je da je zadatak političara da bude uspješniji od vlastite administracije. Priznaje da njemu to u mandatu nije uspjelo i da Vlada svakim novim zakonskim okvirom guši poduzetničke slobode. Političko nadmetanje prekinuo je konkretan problem Vjerana Dragičevića iz Adrije čelika, tvrtke koja posluje s Alžirom. Za razliku od europskih kolega njegova tvrtka plaća petnaest posto carinskih pristojbi samo zato što u Alžiru ne znaju da je Hrvatska od 1. srpnja članica EU. A ne znaju jer do sada nije potpisan nikakav administrativni ugovor s tom zemljom. Rađenović je rekao da će taj problem odmah prosljediti izvršnoj vlasti. S obzirom na to da je deseti Klub izvoznika izazvao najveći interes do sada s obiju strana, može se reći da je to bio prvi, i to uspješan, korak prema daljnjoj suradnji politike i izvoznika. Nadajući se da će se neke stvari promijeniti, takvi sastanci trebali bi se održavati i ubuduće.