Pitanje je možete li zasnivati gospodarstvo samo na turizmu

Gospodarska kriza i recesija u Hrvatskoj posljednjih godina iz kroničnog oblika prelaze u ‘galopirajući’ stadij daljnjeg propadanja. Stella Ronner-Grubačić, veleposlanica Kraljevine Nizozemske u Hrvatskoj, odgovarajući na pitanje jesu li ta kriza i recesija posljedice unutarnjih neriješenih strukturnih problema hrvatskoga gospodarstva ili su, kako je stalno javnost uvjeravala bivša vlada, u velikoj mjeri posljedica prelijevanja svjetske krize u Hrvatsku, smatra da je Hrvatska prošla kroz enormne promjene proteklih nekoliko godina. To se posebno odnosi na nekoliko godina pregovora o pristupanju Europskoj uniji, kad je u sklopu toga procesa zaista mnogo posla moralo biti obavljeno. Iako se stalno medijska pažnja posvećivala izvješćima o pravosuđu i s njime povezanim područjima, kaže da treba imati na umu važnost tih reformi za ekonomiju. Neovisno pravosuđe bitno je za privlačenje inozemnih investitora. Ističe da je mnogo posla obavljeno, ali očito je da se kriza nastavlja i ne znamo još dokle. Misli da njeni uzroci leže dijelom u prošlosti i problemima koje smo naslijedili, ali je isto tako jasno da postoji potreba za strukturnim reformama. Na intervju za Liderov Koncept veleposlanica je došla s briefinga dvojice potpredsjednika Vlade RH, na kojem su izvijestili o problemima s kojima je u ovom trenutku suočena Vlada i pokretanjem procedure prekomjernog deficita. Takvi su veliki izazovi, objasnila je, i u Nizozemskoj, koja jedva može reći da je izišla iz krize.

Je li možda naš problem i u tome što daleko više samo govorimo o nužnosti reformi, umjesto da ih napokon počnemo u dovoljnoj mjeri i primjenjivati? Potpredsjednici Vlade upravo su nam na briefingu predstavili reforme koje se moraju provesti u zdravstvu, obrazovnom sustavu i mnoštvu s njima povezanih djelatnosti, pa izmjene Zakona o radu, tako da se u ovom trenutku zaista mnogo toga događa. Već je i sve ono što je činjeno tijekom pristupnog procesa imalo utjecaja na gospodarske uvjete, ali je potrebno provoditi mnogo daljnjih reformi. U Nizozemskoj kontinuirano provodimo mnogo reformi, jer sustavi i uvjeti stalno se mijenjaju, pa je prilagođavanje putem promjena i reformi stalan proces.

Koje su perspektivne djelatnosti na koje bi se hrvatsko gospodarstvo moglo osloniti? Jasno je da bi turizam sada, s godišnjim prihodom većim od sedam milijardi eura, mogao najviše pridonijeti BDP-u Hrvatske i teško da ga u sadašnjim odnosima neki drugi sektor može nadmašiti. Pitanje je, naravno, možete li zasnivati vaše gospodarstvo samo na turizmu.

Želite li reći da ne smijemo ponoviti pogrešku Grčke, koja je možda prevelik dio svog BDP-a također zasnivala samo na turizmu, a zapostavljala tzv. realni sektor? Mislim da se ne biste trebali uspoređivati s Grčkom, jer Grčka je bila u drugačijoj ulozi i okolnostima. Osim toga bila je već otprilike članica EU i eurozone, a Hrvatska to još nije. Smatram da bi bilo mudro više poraditi na diverzifikaciji u hrvatskom gospodarstvu. S jedne strane, izazov za Hrvatsku bio bi da turizam digne na takvu razinu da bude vodilja, razvojni faktor za ostale prateće i komplementarne sektore kao što su ponajprije poljoprivreda i organizacija čitavog lanca biznisa proizvodnje hrane s poticanjem ekološkog pristupa turizmu. S druge strane, kad razmišljamo o postizanju ekonomskog rasta, ako pogledate Njemačku s ogromnom industrijskom proizvodnjom, uvijek moramo imati na umu da je razvijanje industrijske proizvodnje također vrlo važan element gospodarskog rasta. Zato, uzevši u obzir ono što nam je Vlada upravo predstavila, čini mi se da je i ona toga svjesna i da ozbiljno radi na tome.

Prije, pa čak i tijekom rata imali smo veći udio industrijske proizvodnje, koja je potom pretvorbom i privatizacijom dobrim dijelom uništena, a pogodovalo se uslužnom sektoru, prije svega uvozno orijentiranoj trgovini. Dakle, imali smo nešto na što se nikako ne uspijevamo vratiti. Treba uzeti u obzir i to da ne možete doslovce uspoređivati sadašnju poziciju s onom koju ste imali na početku rata 1991. godine, jer onda su bili i bitno drugačiji gospodarski, ali i politički uvjeti i odnosi. Zato sad morate početi s onim što imate, a sad imate turizam, što nitko ne može poreći, a diverzifikacija, uključujući industrijalizaciju sad je važan element vašega gospodarskog razvoja. No od 90-ih našli smo mnogo se toga promijenilo i ne možete sad samo nastaviti stopama rasta koje ste imali do početka rata jer su se, neovisno o vama, i uvjeti na međunarodnoj sceni bitno promijenili. Morate pronaći ili stvoriti svoju nišu, prije svega na europskom tržištu, i zato morate uzeti u obzir njegove potrebe, ali i kako stvoriti svoju konkurentnost u tom prostoru. Mislim da vam je to velik izazov.

Vidite li neke vrijednosti u hrvatskom društvu koje biste rado prenijeli u nizozemsko? Svakako bih rado prenijela ono što se zove ‘uživanje u življenju’, što se očituje ovdašnjom specifičnom opuštenošću, što nije baš običaj u pristupu poslu u Nizozemskoj. S tog aspekta, Nizozemci su možda iz poslovnog svijeta i poznate organiziranosti previše toga prenijeli u privatni život, u kojem smo možda i malo ‘preispilirani’.

A kako biste prosječnom Nizozemcu objasnili ovdašnju uobičajenu pojavu kao što je bespravna gradnja? Ako aludirate na mentalitet kao pozadinu toga, prije bih rekla da je to posljedica nefunkcionaliranja katastarskog sustava. Svojim smo programom ‘Matra’ pomogli u poboljšanju katastarskog sustava, gdje smo prenijeli naša stoletna iskustva u tom području. Da taj sustav funkcionira, ne biste u Hrvatskoj imali takvih problema s bespravnim gradnjom.

Što vam se još ne sviđa u Hrvatskoj? U Nizozemskoj, kad se nešto dogovorimo, složimo se u vezi s nečim, onda se toga slijepo pridržavamo, ali isto tako prilikom dogovaranja pazimo da ne ugovaramo nešto za što nismo sigurni da nećemo moći ispuniti. Time dajemo i drugoj strani priliku da može čvrsto računati na to što smo dogovorili.

Kako u Nizozemskoj osiguravate kontinuitet razvoja ekonomije i društva koji nije podložan promjenama vlade svake četiri godine ili češće? U Nizozemskoj trenutačno provodimo prilično opsežno restrukturiranje ekonomije, rezanje troškova i smanjivanje državne administracije. Riječ je o bolnom i teškom procesu, ali svi razumiju koliko je važan da bi naša zemlja bila bolja za buduće generacije. Ulažu se napori kako bi se došlo do konsenzusa među strankama i opozicijom o reformama koje su dugoročno održive, i za našu djecu, i zbog toga je manje vjerojatno da će ih buduća vlada zaustaviti.