Posao i stres

Jeste li ikada razmišljali o tome kako zapravo ne biste željeli biti na mjestu svojega šefa jer želite sačuvati unutarnji mir i zdravlje? Mnogi jesu, i kao svi koji na bilo koji drugi način vjeruju da velika odgovornost znači veliku prijetnju zdravlju – nemaju nimalo pravo. Istraživanja provedena na sveučilištima Standford i Harvard i objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences demantiraju tu široko rasprostranjenu zabludu. Što više, pokazuju da na ljude pod najvećim pritiskom, donositelje dalekosežnih odluka, zapravo najmanje djeluju hormoni stresa, u svakom slučaju znatno manje nego na one koji ih slijede ili izvršavaju njihove naloge.

Istraživanja upućuju na to da ljudi na nižim društvenim položajima, udaljeni od prilike da odlučuju o bilo čemu, a ne oni na izvršnim i najvišim položajima, najizloženiji stresu i paleti posljedica koju on može izazvati. Kako se pojedinac penje po organizacijskoj ljestvici, opada razina hormona stresa u njegovu organizmu, pa je i njihova samoprocjena raspoloženja sve ležernija. Treba naglasiti da su istraživanja provedena na relevantnom uzorku, na skupini od 231 polaznika Harvardova treninga za izvršne menadžere na kojem su bili srednje rangirani te najviši američki vojni i državni dužnosnici.

Biti lider, posebice visokopozicioniran, povezano je s niskim razinama hormona kortizola, što znači da je uvriježeno mišljenje pogrešno – kaže Gary Sherman, jedan od suautora te studije s Harvardove škole Kennedy School of Government, naglašavajući da je kronično visok postotak kortizola fiziološki pokazatelj akutnog stanja stresa, karakterističan i za PTSP. Svi prije ili poslije trebamo i aktiviramo kortizol. U kratkim epizodama pomaže nam da se aktivno nosimo s manjim i kratkotrajnim stresnim situacijama, no problem nastaje kad njegova visoka razina postane trajno stanje. Danas je jasno da to vodi prema depresiji, nekontroliranom debljanju, razvoju srčanih bolesti, srčanom udaru te u krajnjem slučaju teškim bolestima i smrti.

Dakle, nakon što su kod vojnih i državnih dužnosnika jednostavno izmjerili razinu kortizola i procijenili njihovu anksioznost, rezultate su usporedili s onima na istom broju bostonskih ispitanika čija radna mjesta nemaju veze s odlučivanjem ili šefovskom funkcijom. Pokazalo se da potpuno pogrešno misle oni koji se tješte da će njihov šef zbog opisa posla bar prije pasti u krevet od njih jer su njihovi podređeni u prosjeku imali za čak 27 posto višu razinu kortizola.

Usporedno provedeno istraživanje usredotočilo se na 88 lidera. Istraživači su, naime, željeli vidjeti i analizirati je li njihov osjećaj nadzora nad okolnostima povezan s njihovom percepcijom visoke ili niske anksioznosti, odnosno stresa. Već su prijašnja ispitivanja pokazala da ni nisko pozicionirani ljudi ne moraju pokazivati znakove stresa, ali samo ako pri tome mogu.

Kad smo uspoređivali menadžere raznih razina, otkrili smo da oni na najvišima tvrde da vladaju i upravljaju svojim životom, dakle da imaju smisao za nadzor nad svojim njim. I upravo to objašnjava zašto su lideri izloženi manjemu stresu – naglašava Sherman.

Jednostavno razmišljanje da imamo kontrolu nad nečim, bez obzira na to je li doista tako, mijenja način na koji možemo odgovarati na stres, odnosno hoće li nam kao sredstvo obrane pružiti kratku i neštetnu količinu kortizola kako bi nas spasio ili će nas trovati njime. Već su neka prijašnja psihološka istraživanja dokazala kako je osjećaj kontrole nad svojim životom povezan s osjećajem i percepcijom vlastite snage i moći, a ta je percepcija u obrnutoj relaciji s anksioznošću.

Ta zapažanja ne kažu da lideri ne doživljavaju stres, čak i jake epizode stresa. Samo, općenito se čini da lideri manje reagiraju na stres – kaže Sherman.

Bez obzira na složenost u hijerarhiji razlike na ljestvici utječu na naše zdravlje. Naime, budući da kortizol utječe na imunosne funkcije, nezbežno je da razlike u hijerarhiji organizacije utječu na ukupno zdravlje ljudi u tom sustavu, zaključuje Sherman, dodajući da, iako su stanje stresa i anksioznost odgovori na stresno stanje, dolaze iz različitih grana sustava odgovora na stres.

Treba imati na umu da se niska razina kortizola i anksioznosti povezuju i s psihopatskim crtama osobnosti, a one su pak često povezane s, pokazuje studija liderstva na primjeru američkih predsjednika koju je proveo tim Scotta Lilienfelda, profesora psihologije sa Sveučilišta Emory. Rezultati koje su dobili zapravo su zagonetka u duhu vječne dvojbe je li prije bila kokoš ili jaje.

Proizvodi li vodstvo manje kortizola ili to čine iste crte osobnosti koje bi mogle biti povezane s niskom razinom kortizola, kao što, primjerice, psihopatska smjehost pridonosi vođenju? – Lilienfeldova je dvojba premda je sklon zaključku da je vjerojatnije kako određeni podskup psihopatskih crta, poput fizičke i psihičke odvažnosti, manjka savjesti, spremnosti na (tude) žrtve, nedostatka osjećaja za druge, mogu biti preduvjet za nisku razinu kortizola i efikasno liderstvo. Stoga, uvjereno je, niska razina kortizola može biti marker za obje osobine, psihopatsku i lidersku. Dakle, da su ljudi s niskim razinama kortizola skloni postati vođe upravo zbog sposobnosti da ostanu kul.