Svaka bi tvrtka trebala imati odvjetnika, ali i – privatnog istražitelja. Uvjeravaju u to domaći detektivi ističući kako su velike svjetske tvrtke prihvatile tu praksu. Hrvatske za njom često posežu kao za protupožarnom mjerom.
I splati li se potpisati ugovor s novim poslovnim partnerom; kakav mu je bonitet; je li tvrtka žrtva poslovne prijevare; ima li ‘unutarnje neprijatelje’, odnosno potkradaju li je zaposlenici; tko krade intelektualno vlasništvo i prodaje poslovne tajne konkurenciji; je li životopis kandidata za posao lažan, kolika je vrijednost imovine neplatiša bankovnih kredita; uzimaju li zaposlenici lažno bolovanje itd., sve su to razlozi zbog kojih tvrtke angažiraju istražitelje. Uslugama privatnih detektivskih agencija, koje u Hrvatskoj češće doživljavaju kao servis za praćenje nevjernih supružnika, koriste se i osiguravajuće kuće, banke te drugi poslovni subjekti koji u nestabilnim ekonomskim vremenima žele izbjeći teškoće u poslovanju.
U svijetu je poslovna sigurnost područje na kojem se ništa ne prepušta slučaju, a u Hrvatskoj se razvija tek posljednjih petnaestak godina. Najviše pozornosti posvećuju joj velike hrvatske tvrtke i strane tvrtke koje rade na hrvatskom tržištu. Poslovna sigurnost znači zaštititi materijalno i nematerijalno poslovanje, znati s kim posluje te tko radi za vas te tko stoji na tvrtkim ulaznim vratima, odnosno je li zaštitarska tvrtka zadužena za tehničku sigurnost dorasla njezinim zahtjevima. U skladu s razvojem poslovne sigurnosti na hrvatskom tržištu razvijao se i posjeban segment u detektivskom biznisu. Kad govore o svome poslu, detektivi ne žele imenovati naručitelje. Njegoslav Blažek, profesor po struci, detektiv po zanimanju i vlasnik agencije Detektiv Sova k.d. s 15-godišnjim detektivskim stažem, svoje klijente naziva ‘dva naestoricom veličanstvenih’. Usluge njegove agencije traže menadžeri ili članovi njihovih obitelji, šefovi sigurnosnih ureda tvrtki i korporacija, ulagači, odvjetnici, patentni uredi, udruge za zaštitu intelektualnog vlasništva, udruge za zaštitu ljudska prava, detektivi iz drugih država, osiguravajuća društva, banke i trgovački lanci.
Detektivska istraživanja koja smo provodili za poslovne klijente bila su raznolika i u pravilu su se odnosila na nužne informacije: podatke, procjene, analize i dokaze s pomoću kojih su poslovni ljudi odlučivali o zaključenju ili raskiđanju ugovora, početku ili prestanku poslovne suradnje s osobama ili tvrtkama, stupnjevima ugroze i rizika, pokretanju ili odustajanju od raznih vrsta postupaka ili sporova pred sudovima ili raznim tijelima. Kriminalističkim rječnikom, detektivska istraživanja odnose se na istraživanje prijevara, krađa, iznuda i učena, prijetnji, procjene ugroženosti i rizika, traganje za osobama, predmetima i imovinom. Uz istrage česta je usluga sigurnosno savjetovanje kao sigurnosni ‘business intelligence’ – kaže Blažek.
Mnogi slučajevi na kojima je Blažek radio završili su uhićenjem sudionika, podizanjem optužnice i presudama, a u najblžim slučaju prekidom radnog odnosa ili ugovora. U toj su kategoriji istraživanje krivotvorina, krađa, pronevjera i prijevara – kaže Blažek, koji najzanimljivijim slučajevima smatra one koji su uključivali suradnju s više detektiva, carinom i policijom; bile su to i najopasnije istrage u kojima je sudjelovao.
Takve usluge imaju cijenu, ali kao što detektivi nerado govore o klijentima, tako ne vole iznositi podatke ni o zaradi, odnosno cijeni istrage, jer tvrde da sve ovisi o pojedinačnom slučaju, potrošenom vremenu i veličini klijenta, primjerice tvrtke čiji se bonitet provjerava.