Razumijem zašto su Švicarići na referendumu rekli ‘da’ za ograničenje pristupa njihovu tržištu rada državljanima novih članica EU. U biti vrlo konzervativna i tradicionalna zemlja u kojoj su internacionalna središta poput Ženeve ili Lugana iznimka, a ne pravilo, u kojoj čak i multinacionalke, na zaprepaštenje svojih internacionalnih menadžera raspoloživih 24 sata na dan, zatvaraju vrata u petak poslijepodne, zbrojila je da su 23 posto njezina stanovništva stranci. Na temelju ugovora o slobodnom pristupu tržištu rada koje Švicarska ima s državama EU broj stranaca povećava se za sto tisuća na godinu. Za državu od osam milijuna stanovnika – mnogo. Bilo je to zvono za uzbunu. Švicarska narodna stranka pokrenula je referendum. Švicarci su izišli na biraštva i, izjasnivši se, obvezali svoju vladu da redefinira već potpisane sporazume o slobodnom pristupu tržištu s novim članicama – baltičkim državama, Poljskom, Slovačkom, Češkom, Mađarskom, Rumunjskom i Bugarskom – te da ne potpisuje takav sporazum s novom članicom, Hrvatskom.
Tako je nastao tipičan problem na relaciji EU – nečlanice s posebnim sporazumima. Naime, iako Švicarska nije članica EU voljom Švicaraca koji su to odbijali referendumima, ona je ugovorno gotovo potpuno integrirana u pravnu stečevinu EU. Dio te stečevine i bilateralni su sporazumi o slobodnom pristupu tržištu rada. U jednom je trenutku izbio sukob između preuzetih međunarodnih obveza i percipiranoga nacionalnog interesa. I dogodio se za vladu nezgodan referendumski rezultat. Razumijem i oštire reakcije iz Bruxellesa, Pariza i Berlina. Iz Europske komisije odmah je Švicarskoj najavljena suspenzija istraživačkog programa ‘Horizon 2000’, malo poslije i suspenzija programa akademskih mobilnosti ‘Erazmus’. Njemačka kancelarka Angela Merkel poručila je kako očekuje da Švicarska poštuje dogovore s EU, prepustivši švicarskoj vladi da nađe model koji će pomiriti plebiscitarno iskazanu volju građana i nastavak bliskih odnosa s EU. Francuski ministar industrije Arnaud Montebourg bio je mnogo oštriji nazvavši švicarski referendum rezultat ‘kolektivnim samoubojstvom’. EU i EK očekivano se tako ponašaju u zaštiti svoje pravne stečevine. Naime, kad se napravi samo jedan presedan, premda za EU naoko sićušan i banalan poput slobodna pristupa švicarskom tržištu rada za hrvatske državljane za pet-šest godina, može se ozbiljno narušiti vjerodostojnost pravne stečevine EU. Mali presedan može voditi u veći. Zato uopće ne sumnjam da će na inzistiranje EU Švicarska naći solomonsko rješenje koje će pomiriti rezultate referendum i pristup Hrvata švicarskom tržištu rada.