Švicarski presedan – opasnost za pravnu stečevinu EU

Razumijem zašto su Švicarići na referendumu rekli ‘da’ za ograničenje pristupa njihovu tržištu rada državljanima novih članica EU. U biti vrlo konzervativna i tradicionalna zemlja u kojoj su internacionalna središta poput Ženeve ili Lugana iznimka, a ne pravilo, u kojoj čak i multinacionalke, na zaprepaštenje svojih internacionalnih menadžera raspoloživih 24 sata na dan, zatvaraju vrata u petak poslijepodne, zbrojila je da su 23 posto njezina stanovništva stranci. Na temelju ugovora o slobodnom pristupu tržištu rada koje Švicarska ima s državama EU broj stranaca povećava se za sto tisuća na godinu. Za državu od osam milijuna stanovnika – mnogo. Bilo je to zvono za uzbunu. Švicarska narodna stranka pokrenula je referendum. Švicarci su izišli na biraštva i, izjasnivši se, obvezali svoju vladu da redefinira već potpisane sporazume o slobodnom pristupu tržištu s novim članicama – baltičkim državama, Poljskom, Slovačkom, Češkom, Mađarskom, Rumunjskom i Bugarskom – te da ne potpisuje takav sporazum s novom članicom, Hrvatskom.

Tako je nastao tipičan problem na relaciji EU – nečlanice s posebnim sporazumima. Naime, iako Švicarska nije članica EU voljom Švicaraca koji su to odbijali referendumima, ona je ugovorno gotovo potpuno integrirana u pravnu stečevinu EU. Dio te stečevine i bilateralni su sporazumi o slobodnom pristupu tržištu rada. U jednom je trenutku izbio sukob između preuzetih međunarodnih obveza i percipiranoga nacionalnog interesa. I dogodio se za vladu nezgodan referendumski rezultat. Razumijem i oštire reakcije iz Bruxellesa, Pariza i Berlina. Iz Europske komisije odmah je Švicarskoj najavljena suspenzija istraživačkog programa ‘Horizon 2000’, malo poslije i suspenzija programa akademskih mobilnosti ‘Erazmus’. Njemačka kancelarka Angela Merkel poručila je kako očekuje da Švicarska poštuje dogovore s EU, prepustivši švicarskoj vladi da nađe model koji će pomiriti plebiscitarno iskazanu volju građana i nastavak bliskih odnosa s EU. Francuski ministar industrije Arnaud Montebourg bio je mnogo oštriji nazvavši švicarski referendum rezultat ‘kolektivnim samoubojstvom’. EU i EK očekivano se tako ponašaju u zaštiti svoje pravne stečevine. Naime, kad se napravi samo jedan presedan, premda za EU naoko sićušan i banalan poput slobodna pristupa švicarskom tržištu rada za hrvatske državljane za pet-šest godina, može se ozbiljno narušiti vjerodostojnost pravne stečevine EU. Mali presedan može voditi u veći. Zato uopće ne sumnjam da će na inzistiranje EU Švicarska naći solomonsko rješenje koje će pomiriti rezultate referendum i pristup Hrvata švicarskom tržištu rada.

Neplanirano i bez svoje zasluge u središtu te političko-pravne bitke našla se Hrvatska. Pa sad malo u čudu gledamo kako njemačka kancelarka čvrsto brani dogovoreno pravo Ivice i Marice da za nekoliko godina slobodno potraže posao u Švicarskoj, a Francuski ministar pljuska Švicarce zbog referendumskih odluka, diskriminacijske prema Hrvatima. A i Njemačka i Francuska uvele su prijelazna ograničenja za pristup hrvatskih državljana njihovu tržištu rada! Ali prema dogovorenim pravilima. A ne političkom intervencijom u dogovorena pravila, bila ona i referendum. U tome je ta bitna razlika koju hrvatski politički i državni akteri moraju svladati ako uopće žele pokušati zaštiti nacionalne interese u EU. Treba naučiti igrati prema pravilima, dakle najprije naučiti pravila. A to je, koliko čujem, našim akterima i dalje najteže. Tko će se zamarati pripremama i pravilima kad su oni sami sebi važni već i samo zato što sjednu iz Audija u biznis-klasu i natrag. Uz to imaju urođeni preživ prema europskim štuberima koji na sastanke dolaze s kilogramima papira koje su prije toga proučili, pripremili se za razgovor. Naš pak još najviše igraju na improvizaciju i osobnu kemiiju. Ono, ‘kak sam smantal babu’ ili ‘kak se osetila dobra vibra’. Iz njihove vizure to inzistiranje A. Merkel na našim pravima u Švicarskoj bilo bi čisto licemjerje kad nam je i sama ograničila pristup. I bilo bi to toliko sitno da uopće nije dostojno angažmana jedne naše osobnosti iz Audija i biznis-klase. Zato se ne bojim kad naše interese zastupa A. Merkel. Bojim se kad naše osobnosti iz Audija to odluče učiniti same.