Tri milijarde ljudi treba naš softver za mikrofinanciranje

Oradian razvija softver u IT oblaku za podršku financijskoj inkluziji, mikrofinanciranju. Riječ je o softverskoj podršci kreditiranju siromašnih, onih koji imaju slabiji pristup tradicionalnim financijskim ustanovama. Tri milijarde ljudi u svijetu nema pristup financijskim uslugama, a mikrofinanciranje im to omogućuje.

Servis SaaS ili ‘software as service’ jednostavan je softver za razliku od klasičnog sustava. Upotrebljava se tako da se ne mora ništa instalirati, ne treba znati rabiti ga i održavati, treba samo imati internet. Sve se kontrolira iz jednog središta i velika je prednost što je informacija uvijek trenutačna. Klijenti mogu sami nabaviti naš sustav, bit će to sustav poput onoga koji Google ima za male poduzetnike.

Naše usluge plaćaju se samo onoliko koliko klijenti potroše, a kod konkurencije mora se unaprijed platiti cijela infrastruktura. Naplaćujemo uslugu financijskim ustanovama samo onoliko koliko se njome koriste, odnosno koliko imaju klijenata. Kako raste broj klijenata, više im naplaćujemo. Tako omogućujemo financijske usluge: kredite, štednju i osiguranje ljudima koji uopće ne mogu doći na tržište rada, poljoprivrednicima koji uzimaju kredit od nekoliko dolara i kojima je tristo dolara velik novac.

U Europi mikrofinanciranje znači dvadeset pet tisuća eura, taj iznos u Africi možda vrijedi kao dva i pol milijuna eura, u Indiji još više. Naša vizija i način poslovanja globalni su. Počeli smo na nigerijskom tržištu, na kojem je infrastruktura najlošija, a i tijekom povijesti pokazalo se da je Afrika dobra regija za ispitivanje nove tehnologije. Počeli smo od onoga što dobro poznajemo, od Afrike; nakon Nigerije idemo u Liberiju, Gani, Ugandu, a imamo partnera i u Keniji. Sredinom 2015. otvorit ćemo tržište u cijelom svijetu, najprije u Južnoj Americi pa u Indoneziji i Kambodži. Zanimaju nas i zemlje MINT-a: Meksiko, Indonezija, Nigerija, Turska.

Nigerija ima više od 160 milijuna stanovnika, Indonezija još više, a riječ je o velikom siromaštvu i tržištu koje sve treba, od akumulatora do znanja i financijskih usluga. To je tržište koje možemo jednostavno obraditi svojom uslugom.

Naši su ulagači obitelji i prijatelji. To je startup-tvrtka i u prve-dvije tri godine samo ćemo ulagati. Ja sam glavni izvršni direktor. Tu su još Nijemac Julian Oehrlein, s kojim sam se upoznao dok smo zajedno radili u Stuttgartu, zatim Andrew Mainhart, koji trenutačno živi u Mozambiku, Amerikanac je s jednom četvrtinom hrvatskoga podrijetla, na što je vrlo ponosan, te Onyeka Adibeli, koji je u Nigeriji. Andrewu sam upoznao u Indoneziji, prije šesnaest godina napisao je prvi dokument na temu mikrofinanciranja i tehnologije Julian je radio na projektima mikrofinanciranja, Onyeka je glavni za mikrofinanciranje u Africi, a ja sam prodavao bankovne sustave i radio kao konzultant.

Odabrali smo Europu jer iz nje u jednom danu pokrivamo sve vremenske zone i imamo prometne veze s cijelim svijetom. Da sam u JAR-u, morao bih letjeti preko Europe da odem u Indoneziju. Hrvatska je jeftinija za život, najam poslovnog prostora prihvatljiv je, Zagreb je lijep grad, infrastruktura je odlična: brzi internet i izvrsne prometne veze. Hrvatska je članica Europske unije, ovdje su kvalitetne škole i kadar. Cilj nam je okupiti vrhunske stručnjake programere jer od svakog eura moramo napraviti 120 centa, a to možemo samo s vrhunskim zaposlenicima.

Putem HAMAG-a dobili smo kredit od dvjesto tisuća eura od Erste banke. Namjeravamo uložiti još tri milijuna eura pa smo se obratili Svjetskoj banci, rizičnim fondovima i poslovnim anđelima u inozemstvu.

Tri milijuna eura malo je u odnosu na ono što bismo mogli napraviti, ali zasad je to mnogo novca. Želimo zaposlititi najbolje hrvatske i strane programere. Zanimaju me ljudi koji žele više od novca, koji se žele usredotočiti na posao, doći u tim koji mijenja svijet… To je moja vizija. To me diže svaki dan, a ne koliko ću zaraditi.

Moja je vizija da je sve moguće, a ovdje je sve nemoguće. To me pomalo frustrira. Kad inzistiram, onda sve bude moguće. I na administraciju gubimo dva dana na mjesec, a ne daje dodanu vrijednost poslu.

Tko god misli da ima osiguranje, nema iskustva. Svijet je dinamičan, Oradian ima nešto što konkurencija nema, ali ona ima ono što mi nemamo – novac i sadašnje tržište. Softver naše konkurencije stoji milijune eura, a naše tržište kupuje za nekoliko stotina eura na godinu. Velike tvrtke ne zanima naš sektor, to im je malo novca. Možemo brže raditi nego one, lakše prodati, brže konkurirati i prilagodavati softver potrebama klijenata. Stvaramo novo tržište, počinjemo zanimljivu bitku s velikim korporacijama. Ušli smo u najteži teritorij u svijetu, na sjever Nigerije, nešto slično Afganistanu, i za samo tri mjeseca uveli svoj sustav. Svakih nekoliko tjedana imamo nešto novo u sustavu, što je velika prednost u odnosu na konkurenciju. Brži smo, sposobniji i možemo lako mijenjati strategiju.

Zasad imamo proizvod koji ćemo i dalje razvijati i ugraditi u taj sustav platformu te nudit dodane usluge: SMS, spajati se s bankomatom, POS uređajem… Na svakom tržištu imat ćemo partnere koji će prodavati i uvoditi naš sustav. Ubrzo ćemo prerasti u srednju tvrtku jer možemo pružati usluge i malim i velikim klijentima s obzirom na to da je trošak jednak opslužujemo li jednoga klijenta ili njih dvadeset. Možemo servisirati klijenata koliko god želimo u vremenu u kojem želimo, ali ne žurimo se s prodajom dok potpuno ne izgradimo sustav.

Ne bih, nemam to stajalište; lakše mi je reći ‘ne’ nego pokušati to objasniti. Mijenja se dinamika tržišta, ekonomije se isprepleću i više nema hrvatskoga tržišta, nego konkurentno svjetsko. Ako uspijemo iz Hrvatske poslovati na svjetskom tržištu, onda će moja duša biti zadovoljna. Ali tržište ne ovisi o duši i naša tvrtka mora uvijek biti svjetska. Oradian je globalna tvrtka sa sjedištem u Hrvatskoj.

Ulaganje i zapošljavanje najboljih ljudi, to su dvije najveće stavke. U Hrvatskoj je teško naći kapital koji se ulaže u rizične projekte. Još ćemo ovisiti o obiteljima, prijateljima, privatnim ulaganjima i poslovnim anđelima. Drugi je problem što je teško dobiti najbolje zaposlenike. Želimo da Oradian bude ugodno mjesto za rad, želimo biti drukčiji i zbog toga želimo da nam dođu takvi ljudi.

Možda katkad nisam dovoljno racionalan, ali želim se okružiti najboljim ljudima, i to je to. Ambiciozan sam, ali ne bih bio šešir ili maharadža. Pitao sam ostatak tima što bismo učinili da možemo zamahnuti čarobnim štapićem. Vjerujemo u ono što radimo i što želimo, no rado bismo malo promijenili perspektivu poslovanja u Hrvatskoj. Međutim, kad birate Hrvatsku, dobijete sve s time kao i kad birate nešto drugo. Želio bih da Hrvatska postane epicentar startupova, da dođu ulaganja, mentori, da država smanji porez…

Najviše me strah toga da nađemo ulagače koji će uvjetovati da dođemo onamo gdje su oni. Moramo naći najbolje ljude u svijetu, što je problem za svaku tvrtku, i moramo naći kapital, što je teško u ovom dijelu svijeta. Uspijemo li, imat ćemo mnogo vjetra u leđa. Živjeti i raditi ondje gdje je lijepo moj je životni cilj.