Na interpretaciju filma često utječe ono što u nekom trenutku znamo – ili mislimo da znamo – o svijetu. ‘Borgman’, film Nizozemca Alex van Warmerdama, potencijalna je žrtva takva kontekstnoga kritičkog čitanja. Priču o dobrostojećoj obitelji čiju svakodnevnicu mijenja pojavljivanje neobična stranca opasnih namjera dio kritike protumačio je kao konzervativan komentar na sve veći broj imigranata u Nizozemskoj.
Takvo je čitanje moguće, ali ne i jedino, pa ‘Borgman’ podjednako dobro funkcionira kao film o bogataškoj krivnji i previranju za koje kao okidač služi posjetitelj neobjašnjena podrijetla (kvazibožanska viša sila?). U svakom slučaju, valja priznati da je van Warmerdamova oštrica usmjerena prije svega na boljke suvremene građanske klase, koja je prikazana kao površna, naivna, rasistička i nesvidljiva – ali i da je ‘Borgman’ zanimljiv i zabavan film.
Pomalo triler, pomalo horor, prije svega suluda crna komedija, to je ‘slow burner’ prepun bizarnog, često bezobrazna humora umotana u dojmljivu estetiku i nimalo suptilna pljuska europskoj (malo)građanštini.
