Ključna promjena

Zakon o predstevajnem nagodbah od prvog je dana na meti kritika, ki so ovih dana orkestrirane v žestok napad na ministra Liniča. No on je ipak izasao kao pobjednik, če se, umesto da se Zakon ukine, samo ‘ispreglata’ neke odredbe. Pravosuđe tek treba dokazati da dio poslova, ki se dobi, može obaviti v zadanem roku.

Umjesto nagodbenog vijeća tražbene u predstevajnem postupku ubuduće će utvrditi sud u strogo propisanim rokovima, jedna je od promjena koje je u utorku na sjednici Antikorupcijskog vijeća najavio ministar financija Slavko Linić.

Da se pokrenuo stečaj, svi bi se naši projekti prekinuli, izgubili bi se kontinuitet poslovanja, radnici bi ostali bez posla, a država bez poreznih prihoda. Vjerujem da bi mnogi pravni ‘stručnjaci’ bili zadovoljni, ali Hrvatska bi ostala bez tvrtke koju je nemoguće ponovno stvoriti – naglašava predsjednik Uprave Goran Brađić i dodaje da će trebati vremena da izbrusimo zakone i mijenjamo ih kako se mijenja društvo.

Međutim, ima i nezadovoljnih. Vlasnik Kanaana Zvonko Popović tvrdi da Zakon o financijskom poslovanju i predstevajnog nagodbah nije potreban. Kanaan od Keruma potražuje 484,2 tisuće kuna, a prema prihvaćenome prijedlogu predstevajnog nagodbah trebao bi biti izdvojeni više od 200 tisuće kuna. Popović tvrdi da su bili prevrani jer je odluka o prihvaćanju prijedloga za predstevajnog donesena uz pomoć glasova vjerovnika koji su pod izravnim ili neizravnim utjecajem dužnika. Odluku su zapravo donijele sestra Željka Keruma i tvrtke njezina supruga, bivše Kerumove supruga, brata, nećaka te drugih obiteljskih i političkih partnera.

Osnovna svrha nagodbi spašavanje je radnih mjesta, tvrtki koje imaju perspektivu na tržištu i izgleda za nastavak poslovanja. Tvrđava Kerum ima jednoga zapošlenoga i nema nikakvih poslovnih aktivnosti. Što se tu spašava? – pita se Popović koji je podnio žalbu, ali nema odgovor na pitanje koliko bi novca spasio da je Kerum otišao u stečaj.

Ivan Brčić, vlasnik PIP pčelarstva, čiji je dužnik također Kerum, i mala tvrtka Vitana idu još dalje. Zaključen je, govoriti, za sedamsto tisuća kuna inačica i najavljuje tužbe; kaže da će ići prema Europskoj komisiji s obzirom na to da se opravdanje poreznog duga lako može protumačiti kao državna potpora, nešto za što EU ima vrlo stroga pravila.

Razmišljaj o svemu, pa tako i o tome, iako mi tužba ne pričinjava zadovoljstvo. Ideja je mogla biti dobra, ali zakon je isprav loš. Ako je Vlada spremna poništiti nakazadne nagodbe, onda nećemo tužiti; no ako ne poništiti, potražiti ćemo stručnu pomoć vam i uvjeriti sam da će se na kraju poništiti te sporne nagodbe – vjeruje Brađić.

Ti su slučajevi eklatantni pokazatelj da, koliko se god institut predstevajnih nagodbah pokazao dobrim inicijativom i djelomično uspješnom jer su se spasile i tvrtke koje imaju potencijal, u praksi su se pojavile manjkavosti – prostor za zloporabe. Ne može se pobjeći od toga, što ističu i poduzetnici, da je taj zakon, na čiji se račun čuje sve više glasnih kritika, na neki način nepravilno dovođe u nepovoljan položaj one koji su uredno izvršavali svoje obveze, a one koji ih nisu izvršavali zapravo je nagradio opranjanjem dijela dugova.

Donesen je nabrzan izbor jer je to zahtijevalo vrijeme pa je omogućio i korupcijski potencijal. Nema mehanizama kontrole, među vjerovnicima se pojavljuju fiktivne tvrtke itd. Iako se otvorilo pitanje treba li ili ne treba ugasiti predstevajne nagodbe, jesu li ili nisu ‘pljačka stoljeća’, ‘poziv na korupciju’ itd., to se zasad neće dogoditi.

Odlučeno je da se Zakon izmijeni. Ponovno. Umjesto nagodbenog vijeća tražbene u predstevajnom postupku ubuduće će utvrditi sud u strogo propisanim rokovima, jedna je od promjena koja je ovog utorka na sjednici Antikorupcijskog vijeća najavio ministar financija Slavko Linić.

Jaka Barbić u osnovi je na tom skupu podržao predstevajni zakon i upozorio na probleme u provedbi kao što je priznanje lažnih tražbina kojima dužnik može oštetiti vjerovnik. Problem vidi i u otpisanom dugu. Antikorupcijsko vijeće u raspravi je izazvalo iz uskih stranačkih okvira. Tako je Martina Dalić ustvrdila na nema mjesta velikim političkim strastima. Zauzela se za objektivnu analizu sustava i kvalitetan mehanizam reorganizacije poslovanja.

Neke probleme koji traže rješenje primijetili su svi sudionici predstevajnih. Brane Golubić, član Uprave Hypo banke, navodi slabo zaštićene vjerovnike, izo-

Hrvatsko pravosuđe godinama je zaobilazilo istrage koje vode prema vrhu JNA, a predsjednik Josipović i ministrica Pusić uporno su promicali politiku podijeljene krivnje.

U tom kontekstu primjerenim mi se čini i posjet šefice hrvatske diplomacije Vesne Pusić Beogradu tijekom dana uoči početka glavne rasprave o tužbi. No poruke koje je tom prigodom nama iz Beograda uputila naša ministrica vanjskih poslova dovode me u dvojbu koju ona državu zapravo zastupa. Zvuči kao da je ministrica bivše Jugoslavije. Isto retoričko pitanje izazivaju poruke predsjednika Josipovića, koji je bio i jedan od suauutora tužbe. Ministrica je u Beogradu gotovo izjednačila odgovornost hrvatske i srpske politike devedesetih, što je upravo suprotno tezi iz tužbe koju podnosi hrvatska država, i zajedno s predsjednikom bila je uporna zagovornica povlačenja hrvatske tužbe za genocid te srpske kontratužbe u zamjenu za informaciju o nestalima i povrat umjetnina.

Znam da u ovom postupku Hrvatska ima skromne izgleda dobiti presudu o genocidu, kao što znam da su nikakvi izgledi Srbije da uspije u kontratužbi. Ali nikada nisam čula nijednoga srpskog državnog dužnosnika da govori kako njihova tužba nema izgleda. Željeli su izbjeći postupak, što potpuno razumijem. Ali nisu pljuni na svoju kontratužbu. Znam i da su vrlo ozbiljno radili na onome drugom sudu u Haagu kako bi izbjegli odgovornost srpske države, JNA i njezine Uprave bezbednosti za planiranje i provedbu zločina. Kompromitirajuće dijelove zapisnika sa sjednice Ratnog saveta zaštitili su kao nacionalni interes, u procesima su skretali odgovornost prema paravojnim i lokalnim srpskim snagama. I to razumijem iako nije fer. Teže mogu razumjeti zašto je hrvatsko pravosuđe radilo to isto, zaobilazeći istrage koje vode prema vrhu JNA i Upravi bezbednosti, a hrvatska politika, uz posebno isticanje predsjednika Josipovića i ministrice Pusić, uporno promicala politiku podijeljene krivnje. No možda ću i to bolje razumjeti kad se iznesu argumenti obiju strana pred Međunarodnim sudom pravde. Zasad samo imam dojam da bi aktualnome hrvatskom državnom vrhu bilo neugodno dobiti taj spor.