Marko Vuković

Obrada otpadnih voda niša je u kojoj se pronašla velikogorička tvrtka 3M. U tom je poslu stvar znanja i iskustva prilagoditi ono tehnološki visokokvalitetno stvarnim mogućnostima i potrebama procesa i kupca.

I ako velikogorički 3M s 28 zaposlenika široj javnosti nije ni približno poznat kao istoimeni multinacionalni div 3M (Minnesota Mining and Manufacturing Company), riječ je o inovativnom poduzeću važnome za poslovanje gotovo svih najvećih sustava u javnim poduzećima. Naziv tvori od inicijala obitelji Vuković: oca Milana, njegevog kćeri Martine i sina Marka, sadašnjega glavnog direktora. Osnovali su ga 1991. Milan i Dana Vuković. U početku se tvrtka bavila obradom vode. U to je vrijeme zastupala Prominent, uglednoga njemačkog proizvođača opreme za obradu vode. Učeći i razvijajući se, 3M je već nakon rata stasao u tvrtku s vlastitim proizvodnim programom te izrazitom orijentacijom na inovativnost u sprezi s uvođenjem najnovije tehnologije obrade vode za različite namjene.

Ubacivši se u tu široku nišu obrade vode, 3M je, kaže izvršna direktorica Hrvojka Bajtal, intenzivnim ulaganjem u razvoj u posljednjih nekoliko godina ujedinio sve dijelove tog sektora, od projektiranja, proizvodnje, održavanja, servisiranja do inženjeringa za pitke, bazenske, tehnološke i otpadne vode. Cjelovitim pristupom nametnuo se kao partner s rješenjima prema načelu ‘ključ u ruke’. Preduvjet za to, uz ideje, multidisciplinarni je kadrovski temelj koji se sastoji od inženjera kemije, strojarstva i elektrotehnike potpomognutih odgovarajućim tehničkim osobljem.

3M naglašava uvođenje tehnologija membranske obrade voda kao što su ultrafiltracija, nanofiltracija i reverzna osmoza te ionska izmjena, a dodatni je adut u ponudi dezinfekcije jeftina tehnologija poput elektrolize vode s kuhinjskom solju kao kemijskom podlogom. Kamo god se može, uvodi se energijski i ekološki važna uporaba već upotrijebljene vode. Obrada otpadnih voda danas je najskuplja; što su one pri ulasku u završni tretman manje onečišćene, to je njihova obrada jeftinija i sigurnija. Nove tehnologije ne uvode, kaže Hrvojka Bajtal, zato da bi bili u trendu, nego da bi se odmaknuli od zastarjelih rješenja.

• Naša membranska tehnologija, ovisno o potrebi, radi ili bez kemikalija ili s njihovim minimalnim dozama. Tako pridonosimo očuvanju okoliša i štedimo energiju. Sve su to dodane vrijednosti koje korisniku naše tehnologije donose neposrednu korist jer štedi na kemikalijama, vodi, energiji i održavanju. Automatizacija ruši i troškove radne snage pa se tako uštedena sredstva može usmjeravati u razvoj poslovanja i konkurentnosti. Oslanjanjem na suvremenu automatizaciju smanjujemo ovisnost, pa i rizik od ljudskog faktora. To omogućuje kvalitetnu kadrovsku preraspodjelu na korisnike i ljudskoj prirodi primjerene poslove. Industriji se prepušta da radi osnovni posao, a sofisticiranim sustavima da nadziru procese pripreme vode, za koje su i posebno osmišljeni, kažu Marko Vuković i Hrvojka Bajtal.

Za nas je inovacija način na koji svoj proizvod plasiramo na tržište, način na koji ga projektiramo, postavljamo i puštamo u rad te dalje dajemo na pouzdanu uporabu kupcu. Naš ‘know-how’ vještina je balansiranja tehnologija koje u inozemstvu stoje višestruko iznad kupovne moći, koja jako oscilira od tržišta do tržišta; stvar je znanja i iskustva prilagoditi nešto tehnološki visokokvalitetno stvarnim mogućnostima i potrebama procesa i kupca. Brendiramo svoje proizvode tako da se ne doživljavaju kao puki sklop tehničkih cjelina, nego kao živ sustav koji teži optimiranju i koji je zato stalno otvoren za unapređivanje, kao što to moramo biti i sami. Zato organiziramo izobrazbu za sve u lancu, od projektanata do ulagača i korisnika. Na razini donositelja odluka najteže je svladati ukorijenjene mentalne, pa i interesne zapreke. Današnja ulaganja ne trpe nekadašnji pristup predimenzioniranju kapaciteta tih sustava po načelu ‘za svaki slučaj’ ili ‘neka se nade’, nego se radi na optimiranju. Modularni koncept omogućuje brzu, učinkovitu i jeftinu dogradnju sustava, ovisno o promjenama u proizvodnom postupku ili promjenama parametara vode koja se obrađuje. Trebamo li uopće reći kolika je prednost tih sustava i to što se za njih ne moraju graditi posebne građevine? – kažu Vuković i Bajtal.

Fleksibilnost takva pristupa pokazala se u praksi na primjeru HEP-a kojem je takva pokretna jedinica bila iznajmljena tijekom remonta njegovih toplana, a pogotovo u slučaju pulskoga vodovoda tijekom suše i nestašice vode u akumulaciji Butoniga usred turističke sezone 2012. Hitno je trebalo ‘stvoriti’ dodatne količine pitke vode, ali bunari pulskoga vodovoda, koji se tada nisu upotrebljavali već deset godina, bili su bakterološki onečišćeni i zato neupotrebljivi. U 3M-u nisu tako mislili pa su, pristavši na stroge kaznene odredbe ugovora s Hrvatskim vodama ako ne uspiju, prihvatili izazov da Puli i okolici omoguću pitku vodu.

• U mjesec i pol osmisli smo tehnološko rješenje, ugovorili nabavu nužne opreme, sagradili dva sustava ultrafiltracijske dezinfekcije u mobilnoj kontejnerskoj izvedbi, zbog čega nije bilo drame s građevinskim dozvolama, te na vrijeme u pogon pustili jedan pogon. Doslovce smo spasili i grad i turističku sezonu u tom dijelu Istre – kažu Vuković i Bajtal.

Poseban izazov bit će uvođenje nove tehnologije filtracije u osječki vodovod da bi se smanjila količina arsena sa sadašnjih pedeset na deset mikrograma po litri vode, što je u skladu sa smjernicom EU o vodi za piće koja stupa na snagu 2015. Kako bi ublažio skokovito opterećenje svojih proizvodnih kapaciteta, 3M otvorio je predstavništvo u Bugojnu, obrađuje i makedonsko tržište, a već je imao neke poslove u Srbiji. Za sada je i Hrvatska za 3M tržište na kojem bilježi rast. Kad je riječ o javnom sektoru, već je u sedamdesetak posto hrvatskih vodoopskrbnih sustava, u bolnicama, Ini, ali i u najvećim industrijskim sustavima kao što su Podravka, TDR, Pliva, Belupo, Farmas, Dukat, Vindija, Agrokor, Žito, Badel, sve pivovare, Vivera, Končar, HS Produkt, Vetropack, Calzedonia-Tubla, hotelski kompleksi te mnogi drugi.

U sklopu racionalizacije poslovanja na krov svoje hale postavit će fotonaponsku centralu snage od 30 kW, što je dio odobrenog projekta energijske neovisnosti vrijedan otprilike 1,2 milijuna kuna. Novcem IPA-e, fonda Europske unije, pokrit će se sedamdesetak posto, a drugi dio odnosi se na obradu prikupljene kišnice za potrebe proizvodnog postupka u pogonu.