Hrvatska je uspjela kao autohtone zaštiti neke prehrambene proizvode prema kojima je poznata izvan granica, ali još je mnogo onih koji zbog kvalitete zaslužuju divljenje potrošača bez obzira na to gdje živjeli. Slavonski kulen dobio je i europsku zaštitu, a hrvatski uzgajivači svinja mogućnost za probijanje na veliko tržište koje im se otvorilo nakon prvoga srpnja. Dok se Slavonija i Baranja diče kulenom, Dalmacija i Zagora svinjsko meso upotrebljavaju za izradu pršuta. Premda su i druge sredozemne zemlje poznate po pršutu, hrvatski je drugačiji zbog posebnih klimatskih uvjeta, odnosno kombinacije bure i juga. I kulen i pršut nositelji su oznake ‘Izvorno hrvatsko’, što im daje dodatnu vrijednost. Dalmacija je osim po pršutu poznata po drugim delicijama – ističe se po odličnom siru s Paga koji je mjesto našao izvan hrvatskih granica. Ponos Dalmacije i maslinovo je ulje.
Iako masline rastu i u drugim sredozemnim zemljama, Dalmatinci vole isticati da je njihovo najbolje. Istrani također. Ekstradjevičansko posebno je traženo. Mnogi turisti kupuju ta ulja kao souvenir pri povratku s mora. Mnoga obiteljska gospodarstva u blizini jadranske obale specijalizirala su se za njih, a ona iz sjeverne Hrvatske kvalitetu dokazuju na bučinu ulju, inače posebno popularnom u Austriji i Njemačkoj. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva svoja ulja izvoze, a Ivanić Grad redovito organizira bučijadu kako bi populirao uporabu buče i njezinih proizvoda u Hrvatskoj. Odličnu priliku za izvoz ima i kiseli kupus koji se priprema prema staroj recepturi, bio lički ili međimurski. Upravo sličnost u kuhinjama hrvatskih regija i su-sjedinih zemalja prilika je za hrvatske prehrambene proizvode da se zbog ekološkog uzgoja i organskog podrijetla pokušaju izboriti za mjesto pod suncem, pokazujući prednosti rasta u čistoj i zdravoj prirodi.
